Da sam ja drvo (ČSR)

Ja sam sjemenka jabuke. Ispala sam iz prikolice jednog seljaka dok je kroz šumu išao u svoj voćnjak. Vjetar me otpuhao dublje u šumu. Sada tu sjedim i maštam o tome kako će biti kada narastem u veliko drvo.

Plahe crvenorepe vjeverice će skakutati po mojim granama, zimi se sklanjati u mojoj toploj duplji i škakljati me svojim kitnjastim repovima. Moj prijatelj vjetrić će noću uvijek prenoćiti u mojoj krošnji, a danju mi milovati grane i lišće. U jesen će s mojih grana nježno skidati list po list i prekrivati vlažnu zemlju lišćem koje kao da je oslikao najmaštovitiji slikar. Zima bi mi isplela fini, topao pokrivač od najboljih pahuljica da se ne prehladim. Svako proljeće budio bi me prekrasan pjev malenih ptičica koje su se tek izlegle iz jaja.

Znatiželjna dječica će se penjati po mojim granama i brati jabuke. Kad se okrijepe slatkim, sočnim jabukama, bacit će ogriske na tlo iz kojih će jednog dana izrasti mlade jabuke...