Nogometna utakmica

Bum! Tras! Kraš!

Nemilosrdno sam uništavao neprijateljske svemirske krstarice, kada se u dnu zaslona pojavi znak da mi je stigla nova elektronska pošta.

Nestrpljivo se priključim na internet, tu mrežu svih mreža, pa učitam poruku.

Par Goranovih nepismenih rečenica nudilo je obračun na nogometnom terenu. Naravno, u računalnom, virtualnom svijetu.

Odgovorim brzo i potvrdno. Spojim se na odgovarajući server i utakmica je uskoro započela.

Mišem i tipkovnicom postigao sam nekoliko doista efektnih pogodaka. Na žalost, i Goran je bio jednako spretan. Neriješeno, a još samo par minuta do kraja. Sada si gotov...

Ma tko me to smeta u najvažnijim trenucima?

Netko je uporno zvonio na ulaznim vratima. Koga briga! Baš ne ću otvoriti!

Pet minuta nakon što je prestala zvonjava s vrata, zazvoni telefon.

Nakon nesretnog poraza u posljednjim sekundama prošle utakmice, spremao sam se za slatku osvetu. Taj na telefonu baš je pretjerao. Baš se ne ću javiti! Gle, gle. Nova poruka na mojoj mail adresi. Stavih igru na pauzu i brzo pročitam.

Tamo je samo stajalo: „Izađi na balkon.“

Čudna poruka, kratka i bez potpisa.

Istrčim na balkon, a na livadi hrpa mojih prijatelja. Mašu i dozivaju me. Nisu drugačije mogli doći do mene, pa mi je Ivan poslao poruku. Zovu me van na nogomet.

Gool! Uh, kakva sreća! Nakon što sam krasnim udarcem savladao protivničkog golmana otrčao sam i zagrlio se sa svojim suigračima. Baš je bez veze igrati nogomet preko računala. Tu nemaš s kim podijeliti radost.

Istina, preko ekrana ne osjetiš udarce protivničkih igrača.

Ali, i to je nogomet. Zar ne?