Čamac za žabe (ČSR)

Nitko na plaži nije imao tako lijep slamnati šeširić kao Jasna. Od jutra ga nije skidala s glave, izuzevši onda kad ga je htjela gledati i diviti mu se.

Ali njena radost nije dugo trajala. Kad je s mamom prelazila preko mosta, odjednom je vjetar puhnuo jače i odnio njen šeširić. Jasna je zaplakala gledajući kako se šeširić polako spušta k vodi.

- Rekla sam ti da ga čuvaš od vjetra – blago je prekori mama. Priđoše k ogradi da bi promatrale šeširić. Rijeka ga je nosila sve dalje i dalje. Da bi utješila Jasnu, mama reče:

- Ne plači. Tvoj šeširić poslužit će žabama kao čamac.

- Kako to? – obrisa Jasna suze i radoznalo podiže pogled.

- Da – nastavi mama. – Sad će se žabe popeti na šešir, a rijeka će ih nositi. Tko zna dokle će stići? One jako vole putovati.

Jasna više nije plakala. U mislima je putovala sa žabama na neobičnom čamcu.