Priroda priča

Moja je mašta moćna i jaka.
Nije joj ravan ni najbolji san.
Ipak i mašta ostaje nijema
kad sunce ovako rasvijetli dan.

S drvetom ovim šale nema.
Lovac je to bez mane i straha.
Uhvatilo sunce u naručje svoje
pa ono zalazi sve slabijeg daha.

Prevrtljivo sunce se ljubi s morem.
Grli ga nježno i tiho mu tepa.
Još prije sata je plesalo s nebom...
Ta dvoličnost, stvarno, nije mu lijepa.

Kakav je ovo neobičan dvojac?
Blistavo sunce i mrkli mrak.
U sutonu tihom druguju oni
i sklapaju dugi, romantični brak.

Imaju pravo oni što tvrde
da sunce je tako predivno žuto.
Jedino ne znam u tome trenu,
dal sunce je sretno ili je ljuto.

Ništa na svijetu, ne, nije jače
od moje topline i sjaja mog.
Ja plašim zimu, rastjerujem kišu.
Ništa mi ne mogu ni oblak ni smog.