Osvrt na mjuzikl "Novi dan"
Dana 30. ožujka 2010. u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku premijerno je prikazan mjuzikl za djecu i mlade Novi dan autorica Natalije Banov, Dolores Bugarin i Norme Miglliacio Čučak.
Već uz prve taktove mladi izvođači (učenici osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta) uveli su gledateljstvo u ambijent primorskoga kraja, riječju, glazbom, ali i iskrom u očima otkrivajući čežnje, nade, očekivanja poznata svakom onom tko živi s pogledom na plave daljine i udiše sol.
I iako autorice naglašavaju da mjuzikl nema čvrstu fabulu (iz financijskih i drugih praktičnih razloga songove čine i neke već poznate skladbe, nastale ranije), uskoro se na sceni počinju nizati slike danas već pomalo zaboravljenog života u malom primorskom mjestu, onakvoga kakav snažno živi ne samo u sjećanjima generacije vršnjaka autorica, već je prepoznatljiv i svim onim mladim gledateljima koji praznične dane provode negdje na moru, izvan velikih gradova. Svjedočimo malomještanskom temperamentu: razgovorima s prozora, živopisnosti mjesne „place“, neizostavnim ogovaranjima, iščekivanju ribarske sreće…
Ali, slike života još uvijek nisu i fabula. Nju u Novom danu, kako je to osmislila Norma Migliacio Čučak, nosi skupina mladih ljudi okupljenih oko ljetnih uzbuđenja vezanih uz plažu. Pred gledaocima se izmjenjuje galerija karaktera koje su mladi izvođači, uz stručno vođenje vrsnih voditeljica itekako uspješno oživili. Jedan je takav lik djevojčica koja zbog očeva posla mora odseliti iz mjesta te nalazi utjehu u prijateljskoj potpori vršnjaka, drugi je čudakinja koja spremno odgovara na sva pitanja, ali stoga nije marginalizirana i ponižavana, već prijatelji u pravom trenutku itekako znaju pokazati da cijene njezinu sklonost knjizi. Blizanci zaokupljeni ribolovom zanimljiva su scenska vizualna osobitost, a neizbježan je i ljubavni par koji u društvu vršnjaka živi kao nešto posve prirodno, lišeno zločestih spletaka kakvima mlade svakodnevno truju loši ali utjecajni scenariji sveprisutnih TV sapunica. U taj živopisni krug mladih ljudi „ulijeće“ i jedan galeb (tko još živi uz more, a nema nekog svog galeba Marka?) u čijoj se sudbini letača ozlijeđenog u moćnoj oluji i izliječenog ljubavlju djece, prepoznaje i poenta cijele predstave: zajedništvo, ljubav i prijateljstvo čine nas moćnijima od svih nevolja, pa i od same smrti.
Iako kostimografija na stiliziran način asocira na davne pedesete, likovi Novog dana žive u svojevrsnom bezvremenskom prostoru. U njihovim međusobnim odnosima suvremeni će mladi gledatelj zacijelo prepoznati sve ono s čime se svakodnevno susreće dijeleći vlastitu svakodnevicu s vršnjacima. Međutim, ono što ovaj prostor čini pomalo arkadijskim, izostanak je mobitela, računala, Play Stationa, i poda i svih drugih stečevina modernoga doba bez kojih je teško zamisliti suvremena djetinjstva.
Romantičnom ugođaju pridonosi i kolorizam inače narativne scenografije te melodičnost songova Natalije Banov, nerijetko utemeljenih na domaćem, kvarnerskom melosu.
Spomenutim izražajnim sredstvima ovaj mjuzikl suvremenog (mladog) gledatelja vraća iskonskim ljudskim vrijednostima: prijateljstvu, ljubavi i zavičajnosti (domoljublju). Emotivni naboj koji prožima izvođače, s lakoćom preuzima i gledatelja te se on nakon završnog songa osjeća ispunjenim, pročišćenim i, nadasve, odnekud ljudskijim.
Svakako valja naglasiti izvođačke sposobnosti mladih glumaca. Izvedba ove vrste zahtijeva svestranost izvođača – oni glume, pjevaju i plešu. Začudnim glasovnim sposobnostima pozornost plijene osobito protagonisti, a koreografija Dolores Bugarin u mah kopnenu scenografiju pretvara u čaroliju podvodnog svijeta ili pak, u drugom trenutku, gledatelja uvlači u alegorijsku borbu galeba svladanog olujom.
Na kraju valja reći da je teško i zamisliti koliki napor, vrijeme i rad valja uložiti da bi se ostvarilo scensko djelo ove složenosti i kvalitete. Autoricama (i svim suradnicima) stoga veliko hvala – prije svega na ponuđenom doživljaju, a onda i na pedagoškoj angažiranosti. Jer, ona iskra stvaralačke pobjede koju gledatelj može prepoznati u oku baš svakog izvođača, u završnoj sceni zagledanog u „novi dan“, najveća je vrijednost ovoga vedrog i, ako je taj atribut moguće primijeniti u ovom surječju, dobrohotnog glazbeno-scenskog djela.