Umišljene pekarice
Skupni rad učenika 4. razreda
Uloge: pekarice Mare, Štefa i Barica
(Povodom predstojećeg Dana kruha pekari u jednom mjestu dali su se na posao. Svatko od njih želio je umijesiti najbolji kruh i pokazati se najboljim pekarom. U pekari „Klasje“ radile su tri pekarice. Svaka se od njih dala na posao ne bi li sutradan pokazala svojih ruku djelo.)
Pekarica Mare (umišljeno): Odlučila sam postati slavna pekarica i umijesiti najljepše pecivo na svijetu!
Pekarica Štefa: Mislim da bi takvo pecivo samo ja bila u stanju umijesiti. Ipak sam ja iskusnija i starija pekarica! Vi mladi vječito si umišljate neke budalaštine.
(Dok su se njih dvije prepirale pekarica Barica šutjela je i marljivo mijesila.)
Pekarica Mare: Mislim da je najbolje da prionemo poslu i pokažemo tko je od nas bolja pekarica!
Pekarica Štefa: Imaš pravo. Pa, krenimo na posao!
(Njih dvije uhvate se brašna, vode, soli i prionu mijesiti… Uskoro su iz brašna proizašla peciva svih oblika.)
Pekarica Štefa: Mislim da ovako nešto nije u stanju umijesiti svatko. Pogledaj!
(Pokaže svojoj kolegici prekrasna peciva koja je umijesila.)
Pekarica Mare (odmahujući rukom): Nije loše, ali mislim da kao najbolja pekarica s time nećeš proći. Pričekaj samo da ja završim svoje!
(I nastavi Mare mijesiti svoje tijesto. Za to vrijeme pekarica Barica i dalje je marljivo mijesila i nije se hvalila sa svojim uradcima.)
Pekarica Štefa (okrene se publici): Baš me zanima što li će ona to izvesti! Umislila si je da će mene nadmašiti, baš!
Pekarica Mare (gotova s poslom): Pogledaj, nisu li prekrasna??
Pekarica Štefa: Vidjet ćemo sutra!
(Sutradan su pekarice poslagale svoja peciva i kruh po policama i nestrpljivo čekale prve kupce.)
Pekarica Štefa: Dođite, kupite ova prekrasna domaća peciva! Dođite!
Pekarica Mare: Dođite ovdje! Za ovim su stolom najljepša i najukusnija peciva!
(Za to vrijeme pekarica Barica je kao i uvijek bila tiha i samo je sramežljivo i skromno nudila svoja peciva. Ljudi su obilazili stolove i uskoro je pekarica Barica prodala sva svoja peciva, a pekarice Mare i Štefa koje nisu prodale niti polovinu svojih, samo su zbunjeno gledale.)
Pekarica Mare: Što se to zbiva? Zašto svi kupuju peciva od nje? Od kada ona peče dobra peciva?
Pekarica Štefa: Znaš Mare, nas smo se dvije natjecale koja će bolje umijesiti i nismo uložile u svoja peciva ljubav i pažnju, a ona je za to vrijeme marljivo mijesila. Možda je to tajna njezinog uspjeha.
Pekarica Mare: Imaš pravo. Da bi kruh bio topao, ukusan i zdrav treba ga mijesiti s ljubavlju i pažnjom.