Dragi učitelji/ce, u tijeku je prenošenje nastavnih materijala na novu domenu. Ukoliko nešto ne možete pronaći, ili želite saznati što ima novoga, posjetite nas na stranici u izradi — zbornica.hr. Uspješnu novu nastavnu godinu želi vam vaša Zbornica!

Ivana Brlić-Mažuranić: Šuma Striborova

Sadržaj lektire

  • Zbornica, Obrazovni portal, Zagreb
  • Kategorije: Zbirka | Lektire | Hrvatski jezik
    • Ime pisca: Ivana Brlić-Mažuranić
    • Naslov djela: Šuma Striborova
    • Književna vrsta: bajka

    „Zašao neki momak u šumu Striborovu, a nije znao da je ono šuma začarana i da se u njoj svakojaka čuda zbivaju."

    Bilješka o piscu

    Priče iz davnine priskrbile su Ivani Brlić-Mažuranić naziv hrvatskog Andersena. Rođena je 18.4.1874. godine u Ogulinu gdje joj je otac Vladimir Mažuranić (sin hrvatskog bana Ivana Mažuranića) bio na dužnosti državnog odvjetnika. U Ogulinu je živjela do svoje šeste godine. Živjela je i u Karlovcu, Slavonskom Brodu i u Zagrebu. Pohađala je privatnu školu, te posvećivala osobitu brigu izučavanju jezika. U najmlađim godinama govorila je i pisala francuski, a kasnije je još naučla njemački, ruski i engleski jezik.

    Bila je marljiva, obrazovana, brižna majka i baka. Prva je žena spisateljica koja je u Hrvatskoj postala član Akademije (današnje HAZU). Pisala je poeziju, eseje i dnevnike. Dva puta je predložena za najveće priznanje dječje književnosti, Andersenovu nagradu. Napisala je mnoga djela, a najpoznatija su „Priče iz davnine" i „Čudnovate zgode šegrta Hlapića". „Priče iz davnine" doživjele su niz izdanja u zemlji i prevedene su na desetak europskih jezika: engleski, švedski, češki, danski, ruski, slovački, njemački, francuski, talijanski i ukrajinski. Umrla je 21.9.1938. godine u Zagrebu.

    Više o Ivani Brlić-Mažuranić i njezinim djelima možete saznati na http://www.usvijetubajki.org/index_1.aspx.

    Kratak sadržaj

    Ova bajka govori o majci i sinu koji koji ževe u selu pokraj šume Striborove. Mlad, naivan momak odlazi u šumu Stribrovu. Nije znao da je šuma začarana. Kletva te šume bila je da će ostati začarana sve dok u nju ne dođe osoba kojoj je draža njezina nevolja nego sva sreća ovoga svijeta. Dok je momak lutao šumom ugledala ga je guja. Da bi se ona riješila svoje kletve morala se vjenčati s nekim. Stoga se uputila mladiću. Pred njim se pretvorila u lijepu djevojku ali joj je ostao gujin jezik. Mladić je bio plašljiv pa je rekao guji neka ide s njim kad se već zbog njega pretvorila u djevojku. Kada su stigli mladićevoj kući sin je upoznao snahu s majkom. Majka je odmah posumnjala da je djevojka guja i to je rekla sinu. Na to se sin naljutio i rekao majci da je vještica. Od tog trena njih troje su živjeli u svađi i velikom zlu.

    Jednu večer starica je sjedila ispod kuće tužna i ugledala je kako joj prilazi tužna mala djevojka Djevojka je zamolila baku da kupi malo triješća. No, kako starica nije imala novaca, u zamjenu za triješće djevojci je pokrpala rukav na košulji. Kada je snaha otišla sa sinom kumovima u goste, zapalila je starica triješće. Na iznenađenje bake iz vatre su počeli skakati mali Domaći. Oni su skakutali i plesali od veselja po cijeloj kući. Čak je i baka bila sretna, a onda ih je zamolila za pomoć. Malik Tintilinić dosjetio se kako da pomogne baki. Rekao joj je da podmetne svračja jaja pod kokoš i kad se izlegu svračići snaha će se prevariti, isplaziti jezik i svi će vidjeti da ima gujin jezik. Tako je baka i učinila. U vrijeme Božića reče baka snahi da su se izlegli pilići. Tako snaha pozove cijelo susjedstvo: kumove, kume, susjede, malo i veliko. Kada je baka donijela svračiće, snaha je počela juriti za njima i isplazila je jezik. Svi su tada vidjeli da ima gujin jezik. Tada se baka požalila sinu kakvu je to ženu našao. Sin oje okrivio majku i istjerao je iz kuće. Tada joj je Stribor ponudio da se vrati u svoje rodno selo i lijepu mladost bez sina, da za njega neće ni znati. Baka nije prihvatila Striborov prijedlog zato što nije mogla zamisliti svoj život bez sina. „Hvala ti, dobri gospodaru, na svemu dobru, što mi ga daješ. Ali ja volim ostati u svojoj nesreći, a znati da imam sina, negoli da mi daš sve blago i sve dobro ovoga svijeta, a da moram zaboraviti na sina!" Nakon bakinih riječi nestalo je šume Striborove, Stribora i Domaćih, a snaha se opet pretvorila u guju i pobjegla je u rupu. Majka i sin ostali su sami preplavljeni osjećajima ljubavi koje su gajili jedan prema drugome. Sin je molio Boga i majku za oprost. Majka mu je oprostila i njihova kuća više nije bila puna zla već dobrote, ljubavi i sreće. Sin se oženio za onu milu djevojku koja je prodavala triješće.
    Čari šume Striborove nestale su jer je majci bila draža njezina nevolja nego sva sreća ovoga svijeta. „Morala je pak ta šuma ostati začarana, dokle god u nju ne stupi onaj kojemu je milija njegova nevolja nego sva sreća ovoga svijeta."

    Mjesto radnje

    • selo, mladićeva i bakina kuća
    • šuma Striborova
    • litica, zaleđeno jezero

    Vrijeme radnje

    Hladna i snježna zima prije puno godina.

    Analiza likova

    Stvarni likovi

    majka (baka), sin, djevojka

    Nestvarni likovi

    snaha (guja), Domaći, Malik Tintilinić, Stribor

    Majka (baka)

    Bila je stara i mudra. Žalosna jer ju je sin kojeg je jako voljela istjerao iz kuće. Majčina ljubav prema sinu nadjačala je sva čuda šume Striborove i snahinu zloću.

    Sin

    Sin je bio neki dobričina, plašljivac, stidljiv i malo budalast, nije sluša majku. U svojoj naivnosti i zaljubljenosti zaboravlja koliko voli majku.

    Snaha (guja)

    Jezičava, proždrljiva, bahata i goropadna. Snaha je zla guja u tijelu lijepe djevojke, prijetvorna je pred sinom, prosipa svu svoju zloću pred jadnom staricom koju nije voljela. Kako bi napakostila starici snaha je prvog dana poslala baku na vrh litice po snijeg. Drugog dana zapovjedila joj je da ode na zamrznuto jezero i uhvati šarana za ručak, a trećeg dana zabranila joj je da okrpa sinovu košulju.

    Djevojka

    Mila je i draga, prodavala je triješće, dala j baki triješće u zamjenu za pokrpani rukav na košulji, na kraju bajke udala se za bakinog sina.

    Domaći

    „Sve sami mužići od jedva po lakat. Na njima kožusi, kapice i opančići crveni kao plamenovi, kosa i brada sinu kao pepeo, a oči žarko kao živi ugljen." Iskaču iz zapaljene luči i vraćaju nadu očajnoj starici. Kako izlaze, tako se smiju i vrište. To su vesela, razigrana stvorenja spremna uvijek činiti dobro.

    Malik Tintilinić

    Razigrani vođa Domaćih umilne je ćudi, došao je na ideju kako pomoći starici. Najmanji je i najmlađi ali je pametan, domišljat, snalažljiv i spretan.

    Stribor

    Stribor je nositelj čarolije u priči. On je šumski starješina, moćan. Dobar je prema dobrima, a zao prema zlima. Zna odgovore na sva pitanja.

    Poruka

    Ljubav je najjača veze između dvoje ljudi. Treba biti nesebičan jer nas to čini boljim osobama, a donosi nam i sreću i zadovoljstvo. Čini dobro i dobro će ti se vratiti!

    Comments (11)

    • ivan

      ivan

      22 Studeni 2011 at 02:46 |
      di je vrijeme rednje
    • ivo

      ivo

      16 Prosinac 2011 at 00:14 |
      pre dobra knjiga
    • sahahs

      sahahs

      06 Ožujak 2012 at 02:25 |
      dajte jos samo stavite stvarne i nestvarne dogadaje
    • winnies hot dogs

      winnies hot dogs

      18 Ožujak 2012 at 13:54 |
      GDJE SU BILJEŠKE???!!!
    • sahahs

      sahahs

      20 Ožujak 2012 at 03:44 |
      dajte jos samo stavite glavne i sporedne likove
    • jasmin

      jasmin

      22 Ožujak 2012 at 14:07 |
      treba mi
    • tomislav

      tomislav

      23 Ožujak 2012 at 03:05 |
      Bilješka o piscu

      Johanna Spyri rođena je 12.6.1827.u švicarskom selu Hirzel nedaleko ciriškog jezera. Odrasla je u kući u kojoj je živjelo puno djece, baka i gostiju s planina. Bila je sretno dijete, a nesretna kao odrasla osoba. Kada je počela pisati nije više bila mlada. Počela je pisati za vrijeme francusko-ruskog rata 1871. godine. Najviše uspjeha doživjele su njezine knjige za djecu, osobito „Heidi, njezine godine učenja i lutanja“ i „Iz švicarskih planina“ u kojima pripovijeda o idiličnom životu djece u skladu s prirodom u švicarskim Alpama. Knjiga je ubrzo prevedena na mnoge strane jezike, a tiska se još i danas. Umrla je 7.7.1901. godine u Zürichu.
    • mary

      mary

      07 Travanj 2012 at 05:05 |
      cool bajka...:)
    • pero

      pero

      10 Lipanj 2012 at 02:06 |
      ehh da je tu ono kaj mi treba
    • Vanesa Augustić

      Vanesa Augustić

      08 Siječanj 2013 at 03:57 |
      sve supp ali nema fabule a bas mi ona treba
    • Vanesa Augustić

      Vanesa Augustić

      08 Siječanj 2013 at 03:59 |
      kako ja mogu ovo napraviti i dali uopce mogu?

    Leave a comment

    Please login to leave a comment.