Projekt: Disciplina

  • Irena Vodopija, dipl. učiteljica, OŠ Stjepana Bencekovića, Horvati, Zagreb
  • Kategorije: Sat razrednika | Zbirka | Savjet
  • Na Fakultetu nam nitko nikad nije pričao o tome kako postići disciplinu u razredu. Svi su preko toga prolazili kao da se to samo po sebi podrazumijeva. Rekli su nam: «Vi trebate učiti za učitelje po modelu. Tako se to najbolje uči.« I tako sam kroz studij naučila mnogo toga, i održala cijelu silu oglednih sati i sve je bilo super (što se tiče discipline), naravno jer su tamo bili prisutni učitelji.

     No, jednog dana kada sam pohađala praksu, mentorica me nazvala i javila mi: «Daj, molim te, u ponedjeljak održi prva dva sata umjesto mene. Moram ići tam i tam. Radit ćete to i to ...» «OK. Samo Vi dođite kad stignete i ne brinite.»

    Cijelu nedjelju sam provela smišljajući kako bi što bolje izvela zadane nastavne jedinice. Pribavila sam hrpu materijala, sve super isplanirala i u ponedjeljak ujutro …, pa ta djeca nisu ništa slušala. Povuci – potegni uspjela sam nešto izvesti, pola toga sam zaboravila jer sam morala misliti o tome kako smiriti Frana i Petra da se ne tuku, grupica u trećem redu je cijelo vrijeme brbljala kao da mene uopće nema, unatoč mojim prijetnjama, tek su neki u prvim klupama ponešto slušali. Kad se učiteljica Sanja treći sat pojavila u razredu, nastala je tišina, red. Jedva sam čekala da se vrati.

    Naš 'Cvijet' disciplineLijepo je ući u razred koji sluša, no da bi postigao disciplinu učitelj mora misliti na mnoštvo faktora istodobno. Ove godine dobila sam prvi razred i znala sam koji je zadatak preda mnom – uvesti red. Sa starijom djecom može se kvalitetnije razgovarati jer više toga razumiju, a i uvijek se mogu neke stvari uvjetovati. No što je s prvašićima koji još ne znaju ništa što se od njih traži i očekuje. Još preko praznika sam dosta razmišljala o tome kako im pružiti što topliju dobrodošlicu, ali i kako im od prvog dana dati jasno do znanja što smiju, a što ne. Tako mi je pala na pamet ideja – uredit ću pano kao livadu s cvijećem i to tako da će svaki učenik simbolizirati jedan cvijet. Svaki cvijet imat će na početku pet latica i pored svakog cvijeta nalazit će se ime djeteta kojeg on predstavlja. Prvi dan nastave roditelji su u tučke napisali i /ili nacrtali poruku ohrabrenja za svoje dijete, tako da kad im bude teško i kada će im roditelji nedostajati, moći će pogledati poruku, utješiti se i ohrabriti. Bilo je tu zgodnih poruka i crteža, pa i nekih šifri: Samo naprijed!, U mislima sam uvijek s tobom. Hakuna – matata! i sl. Osim ove poruke cvijet je trebao odražavati i disciplinu pojedinog djeteta na sljedeći način: ako bi se dijete primjerno ponašalo dobilo bi laticu, ako bi se ponašalo nedolično – gubilo bi laticu.

    Prvih dva tjedna pustila sam učenike da se priviknu na razred i sve oko sebe, pa i na pano iako sam bila ustrajna u davanju poruka što da, a što ne i zašto ne. Tučnjave je bilo pod svakim odmorom, pa sam već prvi tjedan obavila nekoliko individualnih razgovora, kako bih dala do znanja i djeci i roditeljima koje ponašanje u razredu treba izbaciti i kako je razgovor roditelja i djeteta vrlo učinkovit način provedbe razredne discipline. Savjetovala sam roditeljima da, ukoliko se nedolično ponašanje nastavi, dijete dobije i neke sankcije kod kuće, npr. danas nema igrica na PC- ju i sl., ali da ga nikako ne tuku jer će dijete nesvjesno time naučiti da se nepoželjno ponašanje rješava fizičkim napadom, tj. agresijom, što može u budućnosti vrlo loše djelovati na dijete.

    Kao što sam već napomenula, u prva dva tjedna bilo je izuzetno puno agresivnog ponašanja u razredu – i fizičkog i verbalnog, pa sam odlučila održati roditeljski sastanak s glavnom temom agresija u razredu. Roditelji su u okviru radionice dali neke primjere agresivnog ponašanja, te raznih ideja kako bi se sve taj problem mogao riješiti. Predložila sam roditeljima svoj plan s cvjetovima, te smo nakon rasprave došli do ideje s crvenim i crnim žigovima. Naime, dijete bi na kraju dana dobilo crveni ili crni žig ovisno o svom ponašanju taj dan. Treći tjedan nastave počela sam provoditi prvobitnu ideju dodavanje – oduzimanje latica na sljedeći način: kod manjih «prekršaja» (npr. brbljanje) dijete bih dva puta opomenula, ako bi se to ponašanje nastavilo dobio bi minus, tri minusa u danu značilo bi da taj dan dijete dobiva crni žig u informativku, manje od tri minusa crveni žig. To je ujedno i poruka roditelju da taj dan s djetetom porazgovara što nije bilo u redu s njegovim/njezinim ponašanjem. U jednom tjednu učenik može dobiti ili izgubiti laticu. Laticu dobiva učenik koji svaki dan u tjednu dobije crveni žig. Ako neki učenik ima u tjedan dana tri ili više crnih žigića gubi laticu. Ostali slučajevi, niti dobiva niti gubi laticu. Nakon jednog tjedna takvog «režima» ponašanje učenika se uvelike poboljšalo, a nakon šest tjedana nastave, kako psiholozi savjetuju u tom periodu drill u disciplini, razred je uvelike shvatio i prihvatio kulturno ophođenje i poželjno ponašanje.

    Za ovaj projekt odlučila sam održati i jedan zajednički izlet roditelja, djece i mene s nekoliko ciljeva. Jedan je od njih bio da roditelji vide ponašanje svoje djece s ostalim učenicima jer neki roditelji nisu mogli prihvatiti da se njihovo dijete ponekad neprimjereno ponaša. Još jedan cilj bio mi je vidjeti odnose pojedinih roditelja i djece. Takav izlet trebao bi biti cjelodnevni (iako je ovaj bio poludnevni) jer se dijete ne može cijelo vrijeme kontrolirati. Na tom sam izletu «snimila» stvari koje me zanimaju (ili će me tek zanimati) i jedan od zaključaka koji mogu izvući je taj da su roditelji čiju djecu treba često upozoravati na  primjereno ponašanje cijelo vrijeme «visili» nad svojom djecom, dok su drugi roditelji tu i tamo pogledali i obišli svoje dijete, a ostalo vrijeme proveli za stolom ili u zajedničkoj igri.

    Ovo je jedan od mnoštva načina postizanja discipline u razredu. Mislim da je bitno imati neki sustav, «režim», kao i zakon u državi. Djeca trebaju taj sustav razumjeti i shvatiti zašto je disciplina potrebna. Ovo je rješenje primjereno djeci te dobi – žigić na kraju dana – odnosi se na kratki rok, pa tako i kazna koja bi mogla slijediti kod kuće isto treba biti kratkoročna, u skladu s trajanjem njihove pažnje u toj dobi. U kasnijoj dobi s djecom se može izraditi razredni ustav u kojem oni određuju pravila ponašanja, pa ih se trebaju i pridržavati. Mislim da ćemo nakon nekog vremena, možda nakon zimskih praznika, prijeći na izradu razrednog ustava, a onda slijede nova pravila …

    Leave a comment

    Please login to leave a comment.