Kako preživjeti stručni ispit?

  • Diana Gavran, dipl. učiteljica
  • Kategorije: Zbirka | Savjet | Usavršavanje
  • U posljednjih nekoliko tjedana često čujem jedno pitanje: „I, kako je bilo?“ Želudac mi se lagano zgrči, u glavi mi se misli panično roje dok zamišljeno odgovaram: „Stresno. Jako stresno.“ U tom trenutku shvatim da je glagol u pitanju bio u perfektu i onda lagano odahnem. Naime, mjesec dana je prošlo otkad sam položila stručni ispit, no i danas pretrnem kad ga se sjetim. I onda pomislim: „Pa ipak nije bilo tako strašno... Ustvari, jest! Bilo je strašno i nitko mi ne može tvrditi drukčije!“

    Četiri godine fakulteta i ona jedna apsolventska, tridesetak ispita te petnaestak javnih i individualnih predavanja su mi prošli u laganom valceru. Naravno, bilo je tu nervoze i mnogih neprospavanih noći zbog prepravljanja već tristo puta prepravljenih priprema ili izrade plakata. No, kao i svima- bio je to studentski život. „Ako padnem, ići ću na sljedeći rok!“ mislila sam. Izlasci, druženje s prijateljicama, brucošijade, predavanja, zajednička učenja, dovršavanja dnevnika prakse u zadnji čas... Sve je to bio dio studentskog života. Niti jedan nepoloženi ispit iz prvog puta ne bih zamijenila za to vrijeme svog života.

    Pišem ovo, vama pripravnicima/cama koji, sigurna sam, znate o čemu pišem. Tek smo nedavno diplomirali, a eto nas već živimo kao odgovorni članovi društva koji plaćaju porez i polažu stručni ispit. Ako još tome pridjevu pridodamo još jedan- državni, stvar zvuči još ozbiljnije.

    Kako je sve počelo?

    Polaganje stručnog ispita je, za nas učitelje, vrlo dug proces koji počinje još za vrijeme studiranja. Tada mi je stručni bio tako daleko i nisam se brinula. Sve mi je bilo u magli. Znala sam da ću morati stažirati godinu dana, da ću pritom morati voditi dnevnik i da ću pri polaganju držati sat iz nekog predmeta.

    Početak stažiranja

    S diplomom započinju dileme mladih diplomiranih učitelja i učiteljica. Neki se uspiju zaposliti odmah po završetku studija. Tada je obveza škole, u kojoj novopečeni učitelj radi, prijaviti ga Agenciji za odgoj i obrazovanje , time i Ministarstvu, kao pripravnika. Kada se pripravniku dodijeli mentor, a to je učitelj koji radi u školi, stručna služba izradi program stažiranja. Program uključuje razne teme koje se ostvaruju u suradnji s mentorom, pedagogom, ravnateljem, tajnik/com i ostalim djelatnicima škole. Stažiranje traje godinu dana. U tome roku pripravnik mora ostvariti propisani program stažiranja te održati 10 sati kojima će nazočiti mentor. Ravnatelj i pedagog škole pritom bi trebali nazočiti barem na četiri sata. Pripravnik, pak, mora „odslušati“ trideset sati u razredu svoga mentora. Taj je dio najsličniji praksi koju smo odrađivali svake godine tijekom studiranja. Pritom pripravnik vodi dnevnik u kojeg upisuje sate na kojima je nazočio te sve oblike ostvarenja programa stažiranja.

    Oni, pak, mladi učitelji koji se ne uspiju zaposliti po završetku stažiranja pribjegavaju, po nekima, najgoroj mogućnosti - volontiranju. Mladi pripravnik - volonter tada mora barem dva sata tjedno volontirati u razredu svoga mentora te pritom održati 35 sati, a 70 odslušati. Osim toga mora barem dva dana mjesečno provesti sa stručnim suradnicima škole što godišnje iznosi 140 sati.  A to je, po nekima, kao da radiš, a ne dobivaš plaću. Tako mladi učitelji spajaju kraj s krajem još jednu godinu iako više nisu studenti. Osim toga, još jedan paradoks je povezan s volonterima. Naime, pripravnici koji stažiraju ne moraju plaćati stručni ispit dok pripravnici volonteri moraju za nj „stvoriti“ točno 799 kn i 50 lipa!

    Godina dana stažiranja ili volontiranja dovoljno je vremena da se mladi učitelj počne uhodavati u svoj posao. Kažem: počne, jer je naša vrsta posla ustvari stil života. Uvijek su prisutne promjene, neki novi klinci i sljedeća školska godina na koju se moramo naviknuti. Pripravnik se upoznaje s radom škole, vođenjem pedagoške dokumentacije, suradnjom sa stručnom službom, razredničkim dužnostima te najvažnije - upoznaje način rada s djecom.

    Prijave

    Rokovi za stručne ispite održavaju se tri puta godišnje i traju po 45 dana. Naime prvi rok traje od 15. siječnja do 1. ožujka, drugi rok od 15. travnja do 1. lipnja, a treći rok započinje 1. listopada te traje sve do 15. siječnja. Kako bi mladi, uskoro ne više, pripravnik mogao pristupiti stručnom ispitu tajnik/ca škole ga mora za nj prijaviti mjesec dana prije. Uz različite prijavnice pripravnik mora prijaviti dva predmeta, jedan iz skupine obrazovnih, a jedan iz skupine odgojnih predmeta koja bi htio polagati. Dakle, matematiku i likovnu kulturu, na primjer, ili hrvatski jezik i glazbenu kulturu. Pripravnici se odlučuju za predmete prema raznim kriterijima; koji je profesor bolji na ispitu, koja je metodika lakša, što je djeci zanimljivije... Sve bi to trebalo zanemariti te predmete odabrati na temelju vlastitih znanja, sposobnosti i afiniteta.

    Polaganje ispita

    Tad počinje. Mjesec dana traje iščekivanje. Agencija za odgoj i obrazovanje šalje obavijest o polaganju školi u kojoj je stažirao/volontirao pripravnik barem osam dana prije ispita. Ta je obavijest početak završne faze stažiranja. U njoj su napisani nadnevci polaganja - pisanje eseja, koja nastavna jedinica i kada će je pripravnik održati pred povjerenstvom te koju će metodiku od dva prijavljena predmeta polagati na usmenom ispitu.

    Esej

    Stručni ispit za učitelje razredne nastave započinje pisanjem eseja. Tri teme su ponuđene, a pripravnik se odlučuje za jednu od njih. Teme su obično didaktičko- pedagoške ili se tiču metodike pojedinog predmeta. Na primjer: pripremanje učitelja za nastavu, korelacija i integracija u nastavi, suradnja roditelja i škole... Esej se piše tri sata u jednoj od škola gdje se odražavaju stručni ispiti. Dopuštena je uporaba pravopisa za one kojima je to potrebno.

    Nastavni sat

    Sljedeća faza polaganja ispita je održavanje nastavnog sata. Kako bi što bolje održao nastavni sat, pripravniku se dodjeljuje mentor u čijem će razredu biti održan sat. Mentor savjetuje pripravnika kako napisati pisanu pripravu te što bolje izvesti sat. Moguće je izvesti i probni sat u nekom od razreda, no to ovisi o dobroj volji učitelja škole. Glavno pravilo pripremanja za sat je: što više konzultacija s mentorom i dobra pisana priprava.

    Između pisanja eseja i održavanja ostatka ispita može proći samo jedan dan ili čak nekoliko. To je ujedno i najstresnije vrijeme; vrijeme posljednjih priprema.

    Pripravnik rezultate pismenog dijela ispita saznaje tek nakon održavanja sata. Jer, usmenom dijelu ne može pristupiti ako nije položio pismeni. To znači da za četiri mjeseca ponovno pristupa pisanju eseja. Ako je pripravnik položio esej te zadovoljavajuće održao nastavni sat, članovi komisije pozivaju pripravnika da pristupi usmenom dijelu ispita. U ispitnom povjerenstvu su: profesor metodike predmeta kojeg pripravnik polaže, mentor učitelj, profesor hrvatskog jezika, ravnatelj  te predstavnik Agencije za odgoj i obrazovanje. Da, njih petero sjedi u stražnjem dijelu razreda i promatraju kako se pripravnik nosi s razrednom atmosferom. 

    Usmeni dio ispita

    Najstresniji dio ispita počinje u trenutku kad povjerenstvo izađe iz učionice. Tada pripravnik zna da ga još samo minute dijele od kraja, kakav god on bio. Što je naučio, naučio je. Sada više nema povratka. Zadovoljstvo zbog uspješno odrađenog dijela ispita je veliko, ali opet ne dovoljno snažno da umanji važnost onoga što slijedi.

    Usmeni dio ispita započinje osvrtom na napisani esej. U većini slučajeva pripravnike pohvale zbog poznavanja teme, a kritiziraju zbog stila pisanja. No to je nešto individualno i na čemu se može raditi. Zatim predstavnik Agencije komentira dnevnik pripravnika i prireme koje je pripravnik predao prije polaganja usmenog dijela.  Poslije toga profesor metodike komentira održani sat koji mu služi kao podloga za početak ispitivanja. To se ispitivanje, za razliku od onog na fakultetu, temelji na znanju pripravnika te na iskustvu. Ako su odgovori bili zadovoljavajući, profesor ispitivanje prepušta ravnatelju škole. On je pak zadužen za provjeru poznavanja Ustava Republike Hrvatske te pravilnika vezanih za školstvo. Prema izrazima lica pripravnik će nedvojbeno prepoznati je li prošao ili pao, ali u to se neće usuditi povjerovati dok ga ponovno ne pozovu članovi povjerenstva, čestitaju mu te uruče svjedodžbu o položenom stručnom ispitu.

    I tako naš pripravnik postaje pravi pravcati učitelj. No, on toga nije svjestan. Još uvijek mu se smrači pred očima kad se sjeti dana i noći spremanja za ispit, prepravljanja pripreme te muke s pitanjima:“Hoću li stići? Hoću li znati? Kako ću reći u školi da nisam ako ne budem...“ Nakon nekog vremena ono loše počinje blijedjeti i u glavi ostaju samo dobra sjećanja. Kako su ustvari članovi ispitnog povjerenstva bili ljubazni i ugodni te je usmeni prošao kao lagano ćaskanje o struci! A naš mladi učitelj/ica je još svjesniji položenog stručnog ispita kada shvati da sada ima veću šansu dobiti posao ili se zaposliti za stalno.

    I na kraju evo nekoliko savjeta kako preživjeti stručni ispit i pritom ostati normalan:

    1. U školi u kojoj ste stažirali/volontirali zatražite Priručnik za polaganje stručnih ispita.
    2. Sistematizirajte pripreme održanih sati, uvežite ih te provjerite jeste li u dnevnik pripravnika upisali sve potrebne sastavnice.
    3. Prikupite literaturu. ( Od kolega, s interneta, u knjižnicama...)
    4. Počnite učiti na vrijeme! Dakle, najkasnije s danom prijave za polaganje stručnog ispita.
    5. Prvo spremajte zakone i pravilnike vezane za školstvo jer se oni u tih mjesec dana vjerovatno neće promijeniti.
    6. Iščitavajte didaktiku, psihologiju, pedagogiju i prijavljene metodike kako biste bili sigurni u svoje znanje.
    7. Kada dobijete obavijest o polaganju ispita- BEZ PANIKE!
    8. Za pripravnike koji rade: zatražite od ravnatelja škole u kojoj radite da vam dodijeli plaćenih 10 dana odsustva radi polaganja stručnog ispita. To vam po zakonu priprada.
    9. Što je prije moguće kontaktirajte mentora kod kojega ćete držati nastavni sat te se dogovorite o konzultacijama.
    10. Na konzultacije možete otići i profesoru metodike koju polažete, ravnatelju škole u kojoj polažete ispit te savjetniku/savjetnici. Sigurna sam da ćete dobiti koristan savjet.
    11. Pišući pripravu pridržavajte se metodike, ali unesite u nju i vlastitu kreativnost.
    12. Ako je moguće održite probni sat u školi u kojoj radite ili ćete polagati ispit.
    13. Nastavni listići, plakati i didaktički materijal pripremite savjesno. Neka budu uredni, funkcionalni i zorni.
    14. Smirite se. Duboko udahnite i položite to!

    Leave a comment

    Please login to leave a comment.