Učo i Sin (pjesma)

  • Miro Matijaš, Mr. sc. prof. tehnike i informatike, Zagreb
  • Kategorije: Dan učitelja | Književnost | Zbirka | Hrvatski jezik
  • Živost, vriska graja sve do smiraja dana.
    Daleko škola, daleko kuća, od početka do kraja sunca.
    Učim, pišem, plešem, trčim pa opet učim sve do zadnjeg zvona.
    S učiteljem se družim i njegovu ljubav s djecom dijelim.
    Veselje, tuga, plač i smijeh je dječji život moj.
    Uvijek se sjećam, zaboraviti ne mogu, tko me prva slova i brojke naučio.
    Moj učitelj strogi i blagi mi znanje i radost dijeli, sve po razredu leti.
    Učiteljev bicikl, auto i sako stari, svaki dan isti, a po znanju i veselju novi.
    Sve to pamtim, jer isto više ne vidim.
    Svakom je ruku na rame stavio i nježno glavu malu dodirnuo,
    Neka znamo da je tu da nas pazi voli i uči.
    Nema više mog učitelja, samo ja, učiteljev sin, koji se sjeća da prošlost opet u sadašnjost stavi.
    Sjećanja stara i živost i ljubav kao čarobnjak u razredu stvaram.
    Da naša djeca ne zaborave učitelja starog.

    Leave a comment

    Please login to leave a comment.