Literarni radovi učenika 3.c OŠ Bartola Kašića, Vinkovci
Dječak i djevojčica
Jedan je dječak djevojčicu sreo,
pa se sav smeo.
Jedan je potok šumom tekao
dječak je djevojčici VOLIM TE rekao.
Pozdravila je to pjesma ptica
i jedan mala vjeverica.
Kiša je pala dogodila se nezgoda mala.
Zaljubljeni dječak u vodu je pao,
djevojčica je viknula JAO!
NIŠTA MI NIJE - iz vode, sav smeten
dječak se smije!
- Klara Rogoznica
Moja škola
Ja sam učenik OŠ Bartola Kašića.
Volim svoju školu jer ima veliki cvjetnjak, lijepu novu, veliku dvoranu. U dvorani je puno sprava, a najviše volim lopte.
Imama super učiteljicu i odličnih petnaest prijatelja. Naša učionica je velika. Puna je likovnih radova. Obojani su žutom i zelenom bojom. Na zidovima smo označili strane svijeta. Na zapadu sjedi učiteljica, na istoku su likovni radovi. Na jugu su prozori gdje promatramo grane stabla u školskom dvorištu, a na sjeveru su velike geografske karte. Pokraj ploče je pokretni ormar u kojemu su TV i druge sprave. Volim o gledati razne emisije, filmove i onda uživati u kino – zamračenom ugođaju.
U školi se osjećam ugodno. Jednog dana bih htio biti nastavnik njemačkog jezika.
- Andrija Gradinac
Moja soba
Moja lijepa, šarena soba ima puno toplih i svijetlih boja. U njoj je mnogo raznoraznih ormarića, ladica, stolića i stolica. U njoj je mnogo zanimljivih detalja. Imam i prijenosno računalo koje stoji na radnom stolu.
To nije samo moja soba već i moje mlađe sestre. Zove se Mia. Često se zavučem u moj prostrani ormar pun lijepe odjeće. Tamo čitam knjige za lektiru i razmišljam. U njega se sakrijem i kad sam tužna.
Na tepihu igram društvene i druge igre. Po mojoj sobi lepršaju svakakvi osjećaji. Volim slušati glazbu s radija. No, ne volim nered u svojoj sobi. To me čini nervoznom.
U njoj jedino želim promijeniti nered igračaka koji se ponekad nađu na tepihu.
- Lea Banovac
