Vladimir Nazor: Bijeli jelen
- Ime pisca: Vladimir Nazor
- Naslov djela: Bijeli jelen
- Književna vrsta: bajka
- Ne bih mogla živjeti sama u prirodi zato što sam previše vezana uz moje bližnje i mislim da bi to bio prevelik šok za mene. Priča je interesantna zbog hrabrosti djevojčice Anke i njenog odnosa prema šumskim životinjama (kako razgovara životinjskim jezikom). Priča nas uči tome da čovjek, priroda i životinje mogu biti veliki prijatelji ako se to želi. Isto tako da dobrota i plemenitost uvijek pobjeđuju. (Antonia)
- Priča Bijeli jelen mi se jako svidjela spavao u jelenjem ležaju mogao je razgovarati s divljim životinjama. (Marko)
- Meni se svidio događaj kad je guščarica Anka prespavala u jelenovom ležaju i onda su sve životinje sutradan pričale čovječim jezikom. To je guščarica Anka čula kad je izašla iz jelenovog ležaja, tad je čula kako kos priča čovječim jezikom. (Kruno)
- Volim boraviti u prirodi posebno kada ima puno djece. Nikad ne bih mogao živjeti sam u prirodi jer ne bih znao gdje spavati, što jesti i kako se brinuti o sebi. (Martin)
- Anka mi se svidjela jer je spremno pomagala svima koji su se zatekli u nevolji. Najviše mi se svidjela zbog toga što je štitila životinje od opasnih lovaca.
- Priča mi se svidjela zbog bijelog jelena. Bilo mi je zanimljivo zamišljati kako jelen nosi Zlatokosu morima, livadama i bori se sa vukom Ovcoderom. (Tomislav)
- Ova nas priča uči da u životu postoje i teški trenutci i da se u tim trenutcima trebamo boriti da bi nam poslije bilo dobro. (Gabrijela)
- Ova nas priča uči da budemo čuvari prirode i životinja. (Hrvoje)
- Priča mi se jako svidjela ali je bila i jako tužna. Anka je bila siroče i morala je svašta sama proći. Na kraju se ipak sve sretno završilo i ona je konačno živjela život kakav je zaslužila. (Petra)
- Ja volim boraviti u prirodi zato što u njoj ima puno kisika koji udišem, vinograda, cvijeća koje je jako lijepo i koje jako miriše, ima lijepih životinja, lijepih šuma i možemo istraživati. U prirodi se mogu i igrati, npr. mogu igrati košarku ili nogomet s prijateljima. Mislim da ne bih mogao živjeti sam u prirodi zato što onda ne bih imao prijatelje, mame i tate, ne bih imao što jesti, ne bih išao u školu, morao bih sam sagraditi kuću i morao bih se sam za sebe brinuti što bih jeo i pio. Zato mislim da ne bih mogao živjeti sam. (Luka)
Bilješka o piscu
Vladimir Nazor bio je pjesnik, pripovjedač, romanopisac i putopisac.
Rođen je 1876. u Postirama na otoku Braču, a umro u Zagrebu 1949. godine.
Nazor je bio jako plodan pisac i napisao je čitavu malu biblioteku knjiga, a jedan dio svoga stvaralaštva posvetio je djeci. Pisao je lirske i epske pjesme , pripovjetke, romane, putopise, i dnevnike. U prvim pjesničkim zbirkama sa zanosom pjeva o prirodi, zemlji i čovjeku radujući se ljepotama i vedrinama života, te vjerujući u moć i snagu slavenskog čovjeka. Cijelog života je vjerovao u pobjedu dobra nad zlim, a to životno uvjerenje potvrđuje djelima koja su nastala u antifašističkom ratu.
Kratak sadržaj
Bijeli jelen jedna je od najljepših Nazorovih bajki. Na samom početku bajke svijet ljudi i svijet životinja su razdvojeni, a kasnije dolazi do spajanja zahvaljujući pozitivnim likovima iz bajke.
Guščarica Anka je djevojčica od šest godina koja je svako jutro vodila guske na neko maleno polje. Guske je ne slušaju, pogotovo svojeglavi gusan Gagarilo. Jednog dana tražeći guska Gagarila izgubila se u šumi. U šumi je spasila izranjenu košutu koju su lovci progonili. Košuta je odnijela Anku u planinu daleko od Vranje, u jelenji ležaj. Provevši noć u šumi, u ležaju jelena Vitoroga, zadobla je čudesnu moć razumijevanja životinjskog jezika. Time je povezala svijet ljudi sa svijetom životinja.
Šumske životinje vijećale su o Ankinoj sudbini i odlučile da ostane kod njih u šumi, i živi u ležaju jelena Vitoroga. Anka je rasla živeći sa životinjama te zadobila njihovo povjerenje. Zbog njezine zlatne kose prozvaše je Zlatokosa.
U ležaju jelena Vitoroga našlo se bijelo jelenče. Zlatokosa i Bijeli jelen odrastali su skupa. Jednog dana lovci su oteli Bijelog jelena. Zlatokosa ga je mogla osloboditi ako se zamijeni s njim.
- ˝Ako šuma dade Zlatokosu mladom knezu, knez će šumi dati Bijelog jelena.˝
- Šuma je odlučila: ˝Neka se čovječje lane vrati ljudima, a jelenče jelenima.˝
Na kraju priče, Zlatokosa gubi moć razumijevanja jezika životinja jer se vratila ljudima i to kao vranjska kneginja – udaje se za kneza Urlika. Ubrzo nakon vjenčanja dobivaju i svog sina.
Nije više razumjela govor šumskih životinja jer nije više spavala u jelenjem ležaju pa na rastanku s Bijelim jelenom nije čula kako ju je on dozivao da pođe s njim u šumu.
Mjesto radnje
šuma, na dvoru Vranje
Vrijeme radnje
nekada davno, neodređeno vrijeme (tijekom nekoliko godina, u ono vrijeme kad su vlastelini imali kmetove)
Analiza likova
Glavni likovi: djevojčica Anka, Bijeli jelen
- šestogodišnja djevojčica (guščarica): strašljivo malo siroče, čuva guske, poderani laktovi, ranjeno koljeno, spava u staji, malena, žuta kao vosak, mršava kao pile, odjeća koju je nosila bila je potrgana, hodala je bosa, osamljena, siroče, vrijedna
Kao starija djevojčica i mlada žena nije se puno promijenila, kosa žuta kao sunce. Zato su je šumske životinje nazvale Zlatokosa.
- starija djevojčica (Zlatokosa): sjajne duge kose, kraljica šume - šumska vila, voli životinje, mogla se sporazumijevati sa životinjama, mudra, vesela, pomaže djeci koja se izgube u šumi, lijepo pjeva
- mlada žena (vranjska kneginja): ljepša je nego ikada ali tužna, duga kosa, nije mogla razgovarati sa životinjama, postala je mama
Bijeli jelen: znatiželjan mladac, voli istraživati, ponos i radost cijele šume, dugoočekivan sklada i ljubavi koji se rađa vrlo rijetko, dobar, brz, bijele boje, ima rogove, pošten
- Gagarilo: svojeglavi gusan, predvodnik jata, veći i jači nego što je Anka pa Anka mora voditi guske na pašu kamo on hoće
- košuta i jelen Vitorog: nježne i dobre životinje, Ankini zahvalni zaštitnici i skrbnici u šumi
- medvjed Ljumo: šumski poglavar, star i pametan, savjetuje šumske životinje i sudi im
- Ćuko: mudri ćuk, neprijatelj zore i sunca, opominje Zlatokosu
- lisac Striko: lukavac, medvjedov prvi doglavnik i savjetnik
- divlja svinja Kiso: neustrašiv borac, ubiju ga lovci, ali i dokrajči kneza Boda
- ovcoder: oličenje šumskog zla, negativac, samo bi klao i žderao
- Urlik (Stjepan, Ivan): mladi knez, obziran i plemenit, zaljubljen, sin bezobzirna oca
- knez Bodo: glavni negativac, bezobziran vlastelin
Poruka
- Ova nas priča uči da u životu postoje i teški trenutci i da se u tim trenutcima trebamo boriti da bi nam poslije bilo dobro.
- Riba ne može živjeti na stablu. Ptica ne može živjeti na dnu mora. Neka bude sve onako kako bi moralo biti. Neka se čovječje lane vrati ljudima, a jelenče jelenima!
Comments (3)
duje
ana
Marijana-Nana