Internet se posljednjih godina bitno promijenio jer je od statičkog prostora gdje samo stručnjaci objavljuju svoje sadržaje i materijale pretvorio u dinamički, društveni prostor i okolinu razvijenu od starne svih korisnika. Na taj način dvosmjerni web (The Two-Way Web) omogućava i osigurava korisnicima s vrlo malim tehnološkim vještinama i znanjima da kucaju  na WWW i postanu produktivni članovi društvenog umrežavanja te da budu uključeni u objavljivanje, dijeljenje i grupni rad na webu.

S razvojem informatičke tehnologije te njenom sve češćom primjenom u obrazovnim ustanovama, priprema nastave i način praćenja nastave sve se više nadopunjuju digitalnim pristupom. Dostupna i besplatna nova tehnologija, zajednički pristup Internetu i informacijama, novi oblici društvenog umrežavanja posredovanog tehnologijom zahtijevaju i promjene načina učenja i podučavanja. E-Learning koristi nove tehnologije kao inovativne metode poučavanja. Njima pripada i Web 2.0 kao skupina društvenih programskih alata koja korisnicima omogućava interakciju i razmjenu podataka te objavu i izmjenu internetskog i drugog digitalnog sadržaja pri čemu korisnik sam generira svoje sadržaje.

Pojam Web 2.0 nastao je 2004. godine kada je Dale Dougherty, pionir weba i dopredsjednik izdavačke kuće O'Reillyja Media, primijetio da je web postao važniji nego ikada, s uzbudljivim novim aplikacijama i internetskim stranicama koje se pojavljuju iznenađujućom pravilnošću. Pojam se ne odnosi na novu, tehnički napredniju verziju Interneta ili World Wide Weba, već na promjene u načinima korištenja servisa. Web 2.0 predstavlja drugu generaciju web servisa kojima je naglasak na interaktivnosti i komunikaciji pri čemu nema čvrste granice, već samo gravitacijsku jezgru. Moguće ga je zamisliti kao skup načela i postupaka koji povezuju stvarni sustav web lokacija (internetskih stranica i aplikacija) pokazujući neke ili svako od tih načela na različitim udaljenostima od te jezgre. Pri tome korisnici nisu samo pasivni konzumenti, nego aktivni sudionici, a podaci se neprekidno sakupljaju, prelijevaju u nove forme, vizualiziraju i koriste na inovativne načine.

Snaga društvenih softvera nalazi se u personaliziranom sadržaju pomiješanom s drugim podacima kako bi bile stvorene još korisnije informacije i znanja. Zajedničke osobine Web 2.0 alata su: programsko sučelje otvorenog koda (opensource interface), konfiguracija podesiva po mjeri korisnika (user-friendly) i mogućnost prijenosa (upload) podataka i multimedijskih sadržaja. Taksonomija Web 2.0 alata razlikuje: alate za kognitivno učenje (mentalne mape, dijagrame toka i razmjenu medija), alate za organizaciju audio i video sadržaja, alate za kolaboraciju i razmjenu sadržaja, alate za društvene mrežne stranice i knjižne oznake (bookmarks) te alate za poticanje kreativnosti.

U njihovoj uporabi u individualnom, ali i suradničkom (grupnom) učenju i radu prepoznaju se sljedeće uloge korisnika:

Tako se u svijetu pojavio novi termin prozumenti (prosumers, od engl. riječi producer i consumer) koji u tehnološkom okružju označava novi tip korisnika koji žele bolju kvalitetu potrošačkih stavki, a kao digitalni urođenici odlikuju se entuzijazmom i tolerancijom na bujicu dostupnih informacija i sadržaja za razliku od nas digitalnih pridošlica koji često imamo problema sa snalaženjem u mnoštvu informacija i sadržaja.

E-Learning predstavlja poseban oblik učenja pomoću računala i Interneta na način da korisnik sadržajima individualno pristupa bez prostornog i vremenskog ograničenja. Tako korisnik sam može organizirati svoje učenje, s mjesta i u vrijeme koje mu odgovara. Obrazovni programi postaju dostupni i osobama koje iz bilo kojih razloga ne mogu sudjelovati u klasičnoj nastavi i obrazovnim programima. Novi termin e-Learning 2.0 označava novu percepciju učenja koje postaje konverzacijom i načinom dijeljenja ili razmjene sadržaja karakteriziranog otvorenim okruženjima za učenje. Alati Web 2.0 podržavaju „novog učenika” Internet, net, Google generacije i „novo učenje“ jer se temelje na principima stvaralaštva, komunikacije, suradnje i dijeljenja pri čemu je učenik korisnički orijentiran .

Web 2.0 alati su besplatni i svima dostupni i mogu se vrlo dobro koristiti u školi kao nadopuna klasičnoj nastavi i svim ostalim oblicima izvannastavnih aktivnosti. Na taj način učenje prestaje biti samo „konzumiranje“ sadržaja, već se odvija kroz suradnju i kreiranje vlastitog znanja uz pomoć raznovrsnih resursa i korisnika. Preduvjet je „samo“ edukacija učitelja za njihovu upotrebu i primjenu.