(Ne)spremni za cjeloživotno učenje
Gledam to već godinama.
Gledam kako ništa na sebi ne rade.
Gledam kako propadaju, tonu, gube se u svakodnevnim obvezama i zadacima ...
Ne likujem, samo sebi čestitam kako se nisam utopila u okružju, u svakodnevici, u takvom pojednostavljanju života.
Moja je priča drugačija. Oduvijek sam bila poticana na učenje. Oduvijek učim. I uvijek ću tako.
Danas se to zove, nazvano je, cjeloživotno učenje. Znam da je negdje u genima ključ za usmjeravanje na taj proces i nemoguće ga je stvoriti. Želja za učenjem uvijek, u svakoj situaciji, u svako vrijeme; razvijene strategije i načini obuhvaćanja, prijema i primjene informacija i znanja u odgovarajuće vrijeme i na željenom mjestu obilježje je osoba sklonih učenju - tako definiraju i objašnjavaju ključne kompetencije za cjeloživotno učenje.
Cjeloživotno obrazovanje interesna je sfera osoba sklonih učenju. Čin je osobne realizacije i razvoja u svrhu uključivanja u formalno učenje koje završava (može i početi) stjecanjem akademskog stupnja. Neformalno učenje u svrhu dopune znanja, vještina i sposobnosti, više i manje potrebnih za nastavni i izvannastavni rad, za uključivanje u rad i ispunjavanje zakonskih obaveza, najčešće počinje u trenutku osjećaja manje vrijednosti u odnosu na osobe sklone učenju i njihova postignuća. Kod visoko osviještenih osoba o potrebi cjeloživotnog učenja i cjeloživotnog obrazovanja i osoba koje su uključene u nj, ovaj dio educiranja prirodni je nastavak na proširivanje znanja, sposbnosti i vještina, kompetencija neophodnih u društvu znanja.
Primjena i upotreba naprednih IK tehnologija s naglaskom na Web 2.0 alate, osobine su FIT persons (engl. Fluent with Informations Technology), osoba visoke informatičke pismenosti, ali prije svega visoke informacijske pismenosti, osoba s naglašenim i prepoznatim Do-It-Yourself (DIY) stavom. U FIT i DIY pearsons prepoznate su osobe sklone učenju i osobe usmjerene na cjeloživotno obrazovanje.
Naknadno usmjeravanje ka procesu cjeloživotnog učenja, bez "podloge" u vidu gena, želje, svijesti i potrebe u uključivanje u kulturu cjeloživotnog obrazovanja rezultira osobama koje tehnologija ubija. Kako do sada nisu ulagale puno ili nimalo truda u samoobrazovanje (samoedukaciju) u području IKT-a (a tako je i u drugim područjima) tehnologija ih frustrira. Najbolje je što se sada ne ustručavaju izjasniti kao informatički nepismene osobe. To mi je najbolje u cijeloj priči. Jer nikad ne spomenuh potrebu njihove edukacije u području tehnologije (o primjeni tehnologije u nastavi i izvannastavnim aktivnostima takvih persona ću drugi put), a prepoznaše se.
Sad se već puno traži od njih. I moraju ulagati velike napore i trud, nastojanja, da zadovolje elementarnu razinu informatičke pismenosti. Neki još nažalost nisu svjesni da bez informacijske pismenosti nema ni informatičke.
Sada, u poziciji outsidera, s čežnjom se prisjećaju vremena kada smo MI u svoje slobodno vrijeme odlazili na organizirane edukacije u području IKT-a i provodili sate i sata za računalom kako bismo naučili što više (nepokoreni DIY stav), dok su one i oni bezbrižno "čavrljali" i mirno ispijali kavice. Sada kad na naplatu, konačno i kod nas, dolazi nekome postolar, njima vrag, panika...