Nove uloge učitelja u novoj obrazovnoj sredini

Nova obrazovna sredina determinirana jednim računalom u razredu ukazuje na niz novih, profesionalnih uloga učitelja danas. Učitelj kao nositelj preobrazbe i inovacija u kreiranju nove obrazovne sredine stječe i nove kompetencije koje se očituju u simultanom radu i usklađivanju informatičke tehnologije. Mora biti osposobljen za rad u novim uvjetima koji se brzo mijenjaju, obzirom na brze tehnološke promjene. Spremnost i otvorenost za promjene znači gubljenje tradicionalne uloge učitelja kao jedinog i/ili glavnog izvora informacija. Njegova adaptibilnost osigurava snalaženje u novim uvjetima rada, novoj obrazovnoj sredini na način da prihvaća uključivanje tehnologije i računala u nastavu te sam inicira promjene u tom smjeru. Učitelj u novoj obrazovnoj sredini je FIT person, osoba spretna u ophođenju s informatičkom tehnologijom jer pribavlja, izabire, kombinira, prilagođava, strukturira i evaluira medije u nastavi na način da preusmjerava poučavanje ka učenju.

Od učitelja se očekuje da bude prorok jer svoje učenike poučava znanjima i vještinama koje će im trebati u životu, unatoč činjenici da ne može znati kako će izgledati društvo budućnosti u kojem će učenici živjeti.

Pred učitelja se postavlja niz zahtjeva koje u novom (multi)medijskom okruženju treba ispuniti. On mora biti praktičar i teoretičar prakse. Mora biti orijentiran na cjeloživotno obrazovanje jer se njegovo obrazovanje nikada ne može smatrati završenim. Očekuje se da bude informacijski i informatički pismen te ima pozitivan stav prema primjeni i upotrebi računala u nastavnom i nenastavnom radu. Najvažnije je da posjeduje znanje o značaju informacijske i informatičke pismenosti u današnjem obrazovanju jer će samo takav učitelj moći prenositi relevantna znanja svojim učenicima.

Učitelj refleksivni praktičar alternativa je tradicionalnom praktičaru jer ima promijenjen konceptualni i metodološki pristup praksi. Orijentiran je na dijete/učenika. On je aktivni pojedinac koji je voljan preispitati vlastito mišljenje, istražiti mogućnosti i različite načine djelovanja kao odgovore na praktične probleme. Nastavne situacije promišlja na nov način i identificira probleme u nastavnoj sredini. Pri tome je od iznimne važnosti njegovo profesionalno umijeće da u improviziranim situacijama koje naša nastavna praksa podržava, osluškuje dječje/učenikove misli i osjećaje, promatra njihove aktivnosti i uočava mogućnosti.

Učitelj akcijski istraživač sam preuzima ulogu vlastite nastave i cjelokupnog odgoja i obrazovanja te na taj način stječe spoznaje koje mu osiguravaju bolje razumijevanje osobnog rada. Pronalazi i otkriva probleme u odgojnoj i obrazovnoj sredini te ih promišljeno i planirano nastoji riješiti. Pri tome koristi sva svoja metodička i didaktička znanja kako bi osmislio metodologiju istraživanja kojom će interpretirati moguće rješenje nastalog problema. Provodeći niz akcijskih istraživanja nastoji objasniti određene, unaprijed identificirane probleme nastave i (ne)nastavne prakse i uz uporabu rezultata drugih istraživača jača svoju profesionalnu poziciju i podiže svoj rad na višu razinu kvalitete.

Učiteljeva usmjerenost na stvaranje poticajnih obrazovnih sredina odnosi se na oblikovanje nastavnih situacija u kojima su učenici potaknuti na učenje aktiviranjem kognitivnih sposobnosti, kao i na kreiranje vlastitih ideja. Učitelj moderator usklađuje dostupne sadržaje učenja uz nove tehnologije sa stvarnom situacijom. On oblikuje nastavne situacije u kojima učenici svrhovito mogu pristupati jednom računalu u razredu kako bi u nastavne sadržaje implementirali u i uz računalo kao najmoćniji medij današnjice. Voditelj je koji učenicima pomaže u radu, usmjerava ih i odlučuje kada i koliko treba intervenirati u radu pojedinog učenika. Moderator nastave primarnog obrazovanja implicira i ukazuje kolegicama/kolegama na nadmoćnost računala, odnosno njegove potencijale u skladu s informacijskim i informatičkim obrazovanjem učitelja primarnog obrazovanja.

Učitelj je od dominantne uloge u razdoblju žive riječi postao koordinator nastave u novoj obrazovnoj sredini. Osmišljava i iznalazi načine na koje učenici primarnog obrazovanja mogu, u realnom vremenu, pristupati jednom računalu u razredu. Usklađuje vrijeme, prostor, materijale i aktivnosti sa sadržajima učenja uz računalo. Pri tome je od iznimne važnosti menadžment učionice s jednim računalom koji predstavlja osnovnu strategiju rada u novoj obrazovnoj sredini i u kojoj se učitelj ističe svojim logističkim sposobnostima.

Učitelj facilitator (engl. facilitate - olakšati, pomoći, omogućiti) potiče svoje učenike na sudjelovanje u različitim situacijama učenja u kojima računalo ravnopravno participira ostalim nastavnim medijima. On uključuje pojedinca u proces učenja koji se zbiva u grupi. Pri tome nije klasični predavač jer istovremeno poučava iz svojega i uči iz tuđeg iskustva, dakle indirektno upravlja učenjem na način da stvara odgovarajuće uvjete ili okruženje za učenje.

Sve navedene uloge učitelja doprinose stvaranju poticajnih sredina za učenje u kojima se u nastavi oblikuju situacije u kojima su učenici potaknuti na učenje aktiviranjem kognitivnih sposobnosti, kao i na kreiranje vlastitih ideja. Učitelji koji ne prihvate nove modele učenja koji se temelje na informacijskim i informatičkim resursima stvarnog svijeta neće opstati jer računalna tehnologija uzrokuje sve očigledniji raskorak između onih koji je razumiju i koriste te onih koji je se njome ne znaju služiti i ne koriste njene neizmjerne mogućnosti.

Školski sustav se, neminovno, treba prilagoditi promjenama u obrazovanju nastalima utjecajem informatičko-komunikacijske tehnologije na cjelokupno primarno obrazovanje. Samo učitelji koji svoje učenike podučavaju komunikacijskim kompetencijama (učenju traženja informacija, učenju selekcije informacija, učenju primjene informacija itd.) mogu svoje učenike usmjeravati na cjeloživotno obrazovanje kao temelj društva znanja u kojemu je ICT i računalo postao njegov sastavni dio.