Nismo više i češće spominjani u medijima i razgovorima nego svake godine na počeku nastave. Priča se o nama i kad se žalimo na plaće, na poziciju u društvu, na stručnu podršku, na uvjete rada, ali smo i tada zadnja vijest u domaćem bloku. Važnije je sve ostalo u ovoj državi nego obrazovanje. Takva nam je politika. A hoćemo društvo znanja, puno intelektualaca, naprednu ekonomiju i ogspodrstvo,... Dakle, svaki je početak težak, pa tako i naš. Od euforije što počinje nastava i škola (samo za prvake) do učenika i njihovih (ne)odgovornih roditelja koji prvi dan nisu poslali dijete u školu jer eto, što će ono bez knjiga, prvi je dan, neće biti prave nastave. Valjda su shvatili ministra koji je sinoćnom porukom umirio roditelje koji još nisu nabavili udžbenike da se bez njih prvih mjesec dana može, pa da i učenici ne moraju dolaziti u školu jer nemaju udžbenika i jer ih nemaju čime kupiti. I kako onda graditi autoritet? Kad smo bez podrške. Kad već prvog dana u školi naiđem na nepuni razredni odjel, kad nema konsenzusa među kolegama, kad nemamo razredničke... Continue reading