Dok su se u prošlosti ljudi istih sklonosti međusobno družili na sastancima, skupovima na kojima su uživo raspravljali o pojedinim temama, izmjenjivali iskustva i informirali se o novitetima, danas se mnogo ljudi druži putem foruma. Možda to i jest određeni način alijenacije ljudi, ali anonimnost u sudjelovanju (relativna u informatičkom smislu) potiče na slobodu izražavanja misli, izmjenu informacija i davanje istih.

Forum kao informatički pojam označava online diskusijsku skupinu, tj. mjesto na Internetu na kojem se okupljaju ljudi, korisnici srodnih interesa gdje mogu slobodno razmjenjivati stavove, mišljenja i informacije. Sastoji se od skupine ljudi koji moraju biti registrirani u sustavu pa se i nazivaju članovima. Na forumima se najčešće posjetiteljima dopušta samo čitanje i pregledavanje sadržaja, dok registrirani članovi mogu aktivno sudjelovati u njegovu kreiranju na način da svojim komentarima sudjeluju u aktivnim temama ili da otvaraju nove teme za raspravu. Također mogu međusobno komunicirati tzv. privatnim porukama. Korisnici se registracijom obvezuju na poštivanje pravila foruma koja su navedena u pristupnici. Pravila foruma postoje kako bi se osigurala jednaka prava i sloboda svim članovima te se zajamčio kvalitetan i uporabljiv sadržajni ustroj foruma. Aktivno sudjelovanje u forumu je dobrovoljno. Na forumu postoje moderatori i administratori. Moderatori su osobe koje svakodnevno prate rad foruma i kontroliraju nebrojene mogućnosti Interneta u anonimnosti korisnika te po potrebi uređuju, brišu, premještaju, zatvaraju ili otvaraju teme. Oni sprečavaju unošenje uvredljivog ili neželjenog materijala, tj. upozoravaju kako je sloboda i pravo jednog korisnika uvijek ograničena slobodom i pravom drugih korisnika. Administratori foruma su članovi s najvećim stupnjem kontrole nad forumom. Oni uključuju ili isključuju mogućnosti, uklanjaju korisnike, zabranjuju pristup i brišu poruke, kreiraju korisničke grupe.

Internet kao medij, kao sredstvo kojim je čovjeku omogućena afirmacija nudi niz mogućnosti kako to ostvariti. Forumi, dakle, predstavljaju mjesto i način komunikacije. Putem foruma i na forumu korisnici dobre volje međusobno raspravljaju, izmjenjuju ideje, raspravljaju, prikupljaju informacije, dijele zajedničke sadržaje i kreiraju nove u svrhu dijeljenja s drugim korisnicima. Forumi ljude potiču u iznošenju svoga mišljenja. Oni ih zbližavaju, omogućavaju im druženje i zabavu. Informiraju ih.

Informacija i društvo znanja koje zahtijeva informiranost ljudi koji u njemu žive, glavni je razlog pojave foruma. Pri tome sudionici foruma mogu biti aktivni i pasivni. Aktivni su oni koji u njemu sudjeluju na način da komentiraju teme drugih korisnika, otvaraju nove teme, na iste daju replike, nude poticajne sadržaje vezane uz tematiku u vidu linkova (poveznica na novi sadržaj dostupan na webu) ili prezentiraju određene uratke. Pasivni su korisnici oni koji samo iščitavaju sadržaje foruma pa najčešće i nisu registrirani korisnici ili su korisnici s malim brojem posjeta i komentara na forumu. Oni najčešće žele samo informaciju i ne žele sudjelovati u raspravama.

Učitelji su populacija ljudi koja je nažalost najviše u svojem radu izuzeta od tehnologije, za razliku od svih ostalih državnih službenika i namještenika kojima se u opisu posla nalazi poznavanje rada na računalu i koja na radnom mjestu posjeduju. Učitelji putem foruma mogu ili bi mogli izmjenjivati svoja saznanja jer imaju sve manje vremena za međusobno druženje i izmjenjivanje ideja i znanja, za posjećivanje stručnih skupova koji nisu od strane resornog ministarstva ili agencije obvezatni, pa i ne „nose“ bodove. Stoga je među učiteljima povećan interes za ovakav način razmjene informacija.

Učitelji danas imaju sve više saznanja i spoznaja o dobrobiti informatičko-komunikacijske tehnologije u području odgoja i obrazovanja pa ju i sve više koriste, iako se najčešće sami ne znaju orijentirati u obilju informacija koje se njome nude. Usmjeriti učitelje na suradničke skupine, na diskusijske forume u svrhu informiranosti i povećanja znanja bila bi zadaća Internetske zajednice učitelja koja je već odavno trebala biti oživotvorena. Ne ulazeći u problematiku nadležnosti (Ministarstva ili Agencije) učitelji, generalno, nisu upoznati s ovakvim vidom međusobne komunikacije. Na taj način izgubljene su mnogobrojne informacije i puno je puta došlo do tzv. šuma u komunikaciji jer korisnici nisu upoznati s relevantnim podacima. Da su nadležni poduzeli određene aktivnosti vezane uz forumsku aktivnost postavili bi na web službeni forum učitelja, kao što je to napravila svaka visokoškolska ustanova za svoje studente pokazujući kako cijeni svoje suradnike ili kako su to napravile mnoge druge zemlje. Učitelji su u Hrvatskoj zakinuti za niz spoznaja prezentiranih od strane službenih osoba iz ministarstva i agencije koji su na taj način pokazali nedemokratsko i neravnopravno u svojem postojanju spram učitelja. Postavljena mogućnost predbilježbe na tzv. newsletter na web-stranicama resornog ministarstva učitelje ne informira o suštinskim pitanjima struke, dok link „Profesor Baltazar odgovara“ učitelje koji postave pitanje i nikad na njega ne dobiju odgovor dovodi u dilemu jesu li oni samo likovi iz spomenutog (nijemog) crtića.

Do tada, učitelji razredne nastave mogu „surfati“ po mnogobrojnim stranicama na engleskom jeziku specijaliziranim za primarno obrazovanje te u njima sudjelovati samo ako spomenuti jezik znaju. Najposjećenije su: A to Z Teacher Stuff Forums, The Teacher's Corner, Teacher Focus, Teachernet, Teacher Discussion Forums i dr. koje su specijalizirane samo za tu aktivnost. Postoji i niz foruma ili web-stranica koje uz službene obavijesti nude i forumsku aktivnost, npr: Innovative Teacher's Forum pri Microsoftu, Teacher Talking Forum pri Unicefu, itd. U Hrvatskoj učitelji svoje ideje, prijedloge i sadržaje mogu izmjenjivati na forumu Razredna nastava namijenjenom učiteljicama i učiteljima razredne nastave, na forumu Učitelji.com za sve učitelje i one koji se tako osjećaju, na najvećem hrvatskom forumu nazvanom Forum.hr i podforumima društva i društvenih znanosti te na forumima pojedinih škola diljem Hrvatske i izdavačkih kuća.

Na njima se registriranim korisnicima nudi niz korisnih sadržaja, saznanja i informacija, dok svi ostali, neregistrirani korisnici mogu vidjeti i pročitati razmišljanja i ideje drugih kolegica i kolega. U njihovom radu mogu sudjelovati i predmetni učitelji koji predaju u razrednoj nastavi, kao i roditelji učenika i svi ostali zainteresirani za ovu problematiku. Općenito, na ovim stranicama učitelji mogu pronaći čitav niz aktualnih informacija koje su najčešće nedostupne u školskoj zbornici, a koje su relevantne za struku. Na ovim stranicama učitelji mogu spoznati koliko moraju i trebaju ulagati napore da se još više podigne dignitet struke, unatoč spoznaji kako je učiteljska struka i profesija degradirana i izuzeta u spoznajama i dosezima informatičko-komunikacijske tehnologije koja oblikuje današnjicu.

Nova obrazovna sredina determinirana jednim računalom u razredu ukazuje na niz novih, profesionalnih uloga učitelja danas. Učitelj kao nositelj preobrazbe i inovacija u kreiranju nove obrazovne sredine stječe i nove kompetencije koje se očituju u simultanom radu i usklađivanju informatičke tehnologije. Mora biti osposobljen za rad u novim uvjetima koji se brzo mijenjaju, obzirom na brze tehnološke promjene. Spremnost i otvorenost za promjene znači gubljenje tradicionalne uloge učitelja kao jedinog i/ili glavnog izvora informacija. Njegova adaptibilnost osigurava snalaženje u novim uvjetima rada, novoj obrazovnoj sredini na način da prihvaća uključivanje tehnologije i računala u nastavu te sam inicira promjene u tom smjeru. Učitelj u novoj obrazovnoj sredini je FIT person, osoba spretna u ophođenju s informatičkom tehnologijom jer pribavlja, izabire, kombinira, prilagođava, strukturira i evaluira medije u nastavi na način da preusmjerava poučavanje ka učenju.

Od učitelja se očekuje da bude prorok jer svoje učenike poučava znanjima i vještinama koje će im trebati u životu, unatoč činjenici da ne može znati kako će izgledati društvo budućnosti u kojem će učenici živjeti.

Pred učitelja se postavlja niz zahtjeva koje u novom (multi)medijskom okruženju treba ispuniti. On mora biti praktičar i teoretičar prakse. Mora biti orijentiran na cjeloživotno obrazovanje jer se njegovo obrazovanje nikada ne može smatrati završenim. Očekuje se da bude informacijski i informatički pismen te ima pozitivan stav prema primjeni i upotrebi računala u nastavnom i nenastavnom radu. Najvažnije je da posjeduje znanje o značaju informacijske i informatičke pismenosti u današnjem obrazovanju jer će samo takav učitelj moći prenositi relevantna znanja svojim učenicima.

Učitelj refleksivni praktičar alternativa je tradicionalnom praktičaru jer ima promijenjen konceptualni i metodološki pristup praksi. Orijentiran je na dijete/učenika. On je aktivni pojedinac koji je voljan preispitati vlastito mišljenje, istražiti mogućnosti i različite načine djelovanja kao odgovore na praktične probleme. Nastavne situacije promišlja na nov način i identificira probleme u nastavnoj sredini. Pri tome je od iznimne važnosti njegovo profesionalno umijeće da u improviziranim situacijama koje naša nastavna praksa podržava, osluškuje dječje/učenikove misli i osjećaje, promatra njihove aktivnosti i uočava mogućnosti.

Učitelj akcijski istraživač sam preuzima ulogu vlastite nastave i cjelokupnog odgoja i obrazovanja te na taj način stječe spoznaje koje mu osiguravaju bolje razumijevanje osobnog rada. Pronalazi i otkriva probleme u odgojnoj i obrazovnoj sredini te ih promišljeno i planirano nastoji riješiti. Pri tome koristi sva svoja metodička i didaktička znanja kako bi osmislio metodologiju istraživanja kojom će interpretirati moguće rješenje nastalog problema. Provodeći niz akcijskih istraživanja nastoji objasniti određene, unaprijed identificirane probleme nastave i (ne)nastavne prakse i uz uporabu rezultata drugih istraživača jača svoju profesionalnu poziciju i podiže svoj rad na višu razinu kvalitete.

Učiteljeva usmjerenost na stvaranje poticajnih obrazovnih sredina odnosi se na oblikovanje nastavnih situacija u kojima su učenici potaknuti na učenje aktiviranjem kognitivnih sposobnosti, kao i na kreiranje vlastitih ideja. Učitelj moderator usklađuje dostupne sadržaje učenja uz nove tehnologije sa stvarnom situacijom. On oblikuje nastavne situacije u kojima učenici svrhovito mogu pristupati jednom računalu u razredu kako bi u nastavne sadržaje implementirali u i uz računalo kao najmoćniji medij današnjice. Voditelj je koji učenicima pomaže u radu, usmjerava ih i odlučuje kada i koliko treba intervenirati u radu pojedinog učenika. Moderator nastave primarnog obrazovanja implicira i ukazuje kolegicama/kolegama na nadmoćnost računala, odnosno njegove potencijale u skladu s informacijskim i informatičkim obrazovanjem učitelja primarnog obrazovanja.

Učitelj je od dominantne uloge u razdoblju žive riječi postao koordinator nastave u novoj obrazovnoj sredini. Osmišljava i iznalazi načine na koje učenici primarnog obrazovanja mogu, u realnom vremenu, pristupati jednom računalu u razredu. Usklađuje vrijeme, prostor, materijale i aktivnosti sa sadržajima učenja uz računalo. Pri tome je od iznimne važnosti menadžment učionice s jednim računalom koji predstavlja osnovnu strategiju rada u novoj obrazovnoj sredini i u kojoj se učitelj ističe svojim logističkim sposobnostima.

Učitelj facilitator (engl. facilitate - olakšati, pomoći, omogućiti) potiče svoje učenike na sudjelovanje u različitim situacijama učenja u kojima računalo ravnopravno participira ostalim nastavnim medijima. On uključuje pojedinca u proces učenja koji se zbiva u grupi. Pri tome nije klasični predavač jer istovremeno poučava iz svojega i uči iz tuđeg iskustva, dakle indirektno upravlja učenjem na način da stvara odgovarajuće uvjete ili okruženje za učenje.

Sve navedene uloge učitelja doprinose stvaranju poticajnih sredina za učenje u kojima se u nastavi oblikuju situacije u kojima su učenici potaknuti na učenje aktiviranjem kognitivnih sposobnosti, kao i na kreiranje vlastitih ideja. Učitelji koji ne prihvate nove modele učenja koji se temelje na informacijskim i informatičkim resursima stvarnog svijeta neće opstati jer računalna tehnologija uzrokuje sve očigledniji raskorak između onih koji je razumiju i koriste te onih koji je se njome ne znaju služiti i ne koriste njene neizmjerne mogućnosti.

Školski sustav se, neminovno, treba prilagoditi promjenama u obrazovanju nastalima utjecajem informatičko-komunikacijske tehnologije na cjelokupno primarno obrazovanje. Samo učitelji koji svoje učenike podučavaju komunikacijskim kompetencijama (učenju traženja informacija, učenju selekcije informacija, učenju primjene informacija itd.) mogu svoje učenike usmjeravati na cjeloživotno obrazovanje kao temelj društva znanja u kojemu je ICT i računalo postao njegov sastavni dio.

Informacijske i komunikacijske tehnologije - ICT (engl. Information and Communication Technologies) obuhvaćaju sve tehnologije koje omogućavaju rukovanje informacijama. U obrazovanju ICT podrazumijeva primjenu informacijske tehnologije u svim područjima podučavanja i učenja, naglašavajući komunikacijsku komponentu informacijske tehnologije. Računalo kao kreator nove obrazovne sredine značajno utječe na cjelokupni tijek nastave.

U ostvarivanju promjena vezanih uz primjenu i upotrebu ICT-a i računala u školi i razredu te ostvarivanju pratećih ciljeva i zadaća prvi je korak uvesti računala u škole i razrede te ih koristiti na najprihvatljiviji način, promišljeno i svrhovito.

Računalo se u školi pojavljuje kao nastavno oruđe (engl. teaching tool), ali i kao nastavnikovo/učiteljevo oruđe (engl. teacher tool). Pri tome je informatička pismenost (engl. computer literacy) učitelja na određeni način podrazumijevana, iako još uvijek postoji niz prepreka da se ona u cijelosti ostvari. Mnoge su učiteljice/učitelji samostalno pohađali niz informatičkih tečajeva ili su se samostalno educirali za rad na računalu. O organiziranoj edukaciji učitelja/učiteljica za rad na računalu možemo govoriti u kontekstu druge godine edukacije za stjecanje ECDL diplome organizirane od resornog nam Ministarstva. Međutim, broj učitelja koji u pojedinoj školskoj godini mogu sudjelovati u toj edukaciji limitiran je na oko 12 učiteljica/učitelja po školi. Dakako da taj broj nije dostatan obzirom na potrebe. Takvo „opismenjavanje" učitelja ima preskromne ciljeve u uvjetima brzih tehnoloških promjena jer stečene vještine vrlo brzo zastarijevaju i često ne mogu izravno poslužiti za stjecanje novih vještina. Bolje je pojedinca dobro pripremiti za očekivane promjene u tehnologiji, tj. naučiti ga temeljenim znanjima kako bi lakše i samostalno mogao savladavati nove vještine nakon formalnog/osnovnog obrazovanja te kako bi bio spreman za cjeloživotno učenje. To podrazumijeva poduku primjene računala u nastavnom i nenastavnom radu. Učitelji ne znaju kada, koliko, kako i na koji način primijeniti računalo u svom nastavnom i nenastavnom radu. Nitko do sada nije učitelje podučio tome, stoga je i podrazumijevana njihova zadrška. Upotrijebiti i primijeniti računalo u svojem radu od svakog učitelja zahtijeva dodatni rad, ne samo u smislu materijalno-tehničke pripreme. Logistika, odnosno menadžment učionice s jednim računalom i implementacija novih kurikulumskih sadržaja uvjet je realizacije i afirmacije razreda kao nove obrazovne sredine.

Informatička tehnologija integrirana u razred i nastavnu svakidašnjicu pruža niz mogućnosti koje mogu promijeniti učenje te unaprijediti mogućnosti poučavanja. Nova obrazovna sredina kao takva mijenja sve aspekte nastave za čije izvođenje, u novim uvjetima, učitelji/učiteljice trebaju biti adekvatno educirani. Oni u svojem radu trebaju kombinirati obrazovnu tehnologiju s različitim stilovima učenja i specifičnim tehnikama menadžmenta.

Od učitelja primarnog obrazovanja očekuje se da budu FIT persons (engl. Fluent with Information Technology), osobe spretne u ophođenju s informatičkom tehnologijom u smislu primjene računala kao oruđa. Novi je to tehnološki termin koji označava višu razinu kompetentnosti u radu s računalima jer osim esencijalnog znanja rada na računalu uključuje i tehnologiju koju treba konstruktivno koristiti kao oruđe.

Učitelji prvenstveno trebaju posjedovati elementarna znanja za rad na računalu, trebaju biti informatički pismeni. Istovremeno se pojavljuje potreba za edukacijom učitelja za primjenu računala u radu, što predstavlja viši nivo upotrebe računala. Informacijska pismenost u smislu primjene računala znači upotrijebiti računalo u nastavnom i nenastavnom radu kao oruđe, kao stvar koja učiteljima olakšava odgojno-obrazovna postignuća.

Primijeniti računalo u radu, kako nastavnom tako i nenastavnom, znači koristiti računalo kao oruđe kojim ostvarujemo određene ciljeve odgoja i obrazovanja. Nazvati računalo oruđem opravdano je obzirom na pojam: računalo je stvar, predmet napravljen u svrhu obavljanja određenog posla jer dostupna nam nastavna sredstva i pomagala nisu napravljena u svrhu upotrebe i primjene u nastavi i stoga se ne smiju nazivati oruđem. Kao takvo, računalo ima primat u odnosu na druge medije koji se koriste ili se mogu koristiti u školi i nastavi jer osigurava optimalne uvjete i rezultate u obrazovnom procesu u odnosu na tehničke, pedagoško-psihološke i didaktičke prosudbe. Računalo u novom (multi)medijskom okruženju pruža nove mogućnosti za obrazovanje i učenje u odnosu na vrijeme kada su jedini i glavni medij bili učitelji i tekst u obliku knjige. Samo onaj učitelj koji je „familijaran" s računalom u njegovoj upotrebi, može ga koristiti kao oruđe u razredu i može biti efektivan u njegovom korištenju.

Koristiti računalo kao oruđe učiteljica/učitelja znači:

• izrađivati tjedne, mjesečne i godišnje planove i programe
• stvarati i izrađivati pripreme za pojedini nastavni sat ili nastavni dan
• pristupati e-matici
• sastavljati vremenik izleta i terenskih nastava u školskoj godini
• voditi evidenciju o osobnom stručnom usavršavanju
• stvarati popis s imenima učenika, popis učenika i učeničkih baza podataka
• izrađivati razredne i/ili školske novine
• čuvati pojedinačne ili skupne uratke učenika
• komunicirati s drugim kolegama i stručnjacima e-mailom i dr.

Mogućnosti upotrebe i primjene računala kao oruđa učitelja ograničene su samo neznanjem. U svim drugim slučajevima računalo će učiteljima pružiti niz novih mogućnosti i izazova u radu. Ako učitelj vidi prednosti tehnologije za sebe, velika je vjerojatnost da će ju vidjeti i za učenike. Za pretpostaviti je da će ta učiteljica/učitelj poduzeti napore i pribaviti računalo za razred jer će na taj način kreirati novu obrazovnu sredinu - učionicu s jednim računalom. [1]

[1] Slijedi nastavak - OCC (One Computer Classroom)

Živimo i radimo u XXI. st. kada se od učitelja očekuje inovativnost, poznavanje teorije, istraživanje prakse. Očekuje se da učitelji budu informatički pismeni. Poduzimaju se „veliki" koraci u informatičkom opismenjavanju učitelja, ali se zanemaruje ona najvažnija spoznaja: informatičko doba traži globalnu komunikaciju i dostupnost informacija posvuda. Škole i razredi trebali bi biti primjer informacijskog i informatičkog napretka našeg društva. Ovako, uz postojeću informatičku opremu u razredima, oni su ogledalo (ne)ulaganja u mlade naraštaje. Već i svako školsko računovodstvo i tajništvo ima moćna računala, printere, faxove, modeme, skenere... dok se računalo u razredu može rijetko pronaći. Ne zbog neinteresa učitelja za njih, već zbog materijalnih neulaganja u razredni ICT.

Očekuje se da mi, učitelji, odgajamo i obrazujemo mlade naraštaje osposobljene i spremne za život i rad u stalno promjenjivim uvjetima (nacionalni kurikulum). Kao očekivani ishod razvijenih kompetencija učenika trebala bi biti i razvijena njihova informatička pismenost. Negdje je na papiru zapisano da bi trebale biti osigurane i materijalne potrebe odgojno-obrazovnih ustanova. No, kako je stvarnost u školama diljem Hrvatske drugačija (od one poželjne i propisane), učiteljima na savjest i/ili kao izazov ostaje iznaći postupke i načine pribavljanja didaktičke opreme. I dalje nema minimalnog pedagoškog standarda o opremi učionica, iako se u Državnom pedagoškom standardu navode glavna mjerila za nabavu didaktičkog materijala: razvojna primjerenost, trajnost, lakoća uporabe, ergodidaktičnost, tehnološka suvremenost, prilagođenost učenicima s teškoćama u razvoju i privlačnost. Ali, i dalje nema odgovora na pitanje kako pribaviti bilo koji didaktički materijal ili pomagalo za nastavu. Nema niti zakonske odredbe o tome što je u postupku pribavljanja dozvoljeno, a što nije. Ministarstvo očito još uvijek nije prepoznalo važnost dolje navedenog projekata jer se učitelji moraju snalaziti na sve moguće načine da pribave navedena pomagala.

U vremenu restrikcija kada učiteljima u školi nije osigurano ni osnovno sredstvo za rad - kreda ili board flomaster, „previše" je od škola tražiti i očekivati bilo koje drugo nastavno pomagalo, ali i potrošni materijal, uključujući i tintu za pisač. Istovremeno se učitelja očekuje veća stručnost, uključenost u zbivanja i događanja od nacionalnog obrazovnog interesa, inovativnost, praćenje trendova... a sve bez pokrića.

Promjena tradicionalnih okvira spor je i težak proces, a nove je generacije učenika potrebno što brže pripremiti za novo doba. Svako je mijenjanje nastavne prakse u svrhu njezina unaprjeđenja poželjno. Obogaćivanje nastave suvremenim tehnologijama opravdano je pod uvjetom da se ta pomagala u nastavi koriste na svrhovit, pedagoško i didaktički opravdan način.

Dok je god tako moguće je u razred donijeti vlastitu web ili digitalnu video kameru i snimati audio i video zapise u razredu i na taj način poboljšati sliku razredu i odnos učitelja spram informatičko-komunikacijske tehnologije. Niz je mogućnosti kako spomenutu informatičku i didaktičku opremu upotrijebiti u nastavi u svrhu njezina osuvremenjivanja i unaprjeđenja.

Video i digitalna kamera trebale bi biti sastavni dio opreme svakog računala u razredu jer predstavljaju važno i moćno pomagalo u nastavi. Kamerom u razredu učitelj snima, kontrolira i organizira pojedinačni i cjelokupni govorni i negovorni izričaj učenika. Na taj se način potiču pozitivni načini kvalitetnog izražavanja, a ujedno se povećava motivacija učenika. Učenike je potrebno uvesti u svijet vizualnih i auditivnih medija i to ne samo na način da pasivno gledaju i slušaju uratke i interpretacije drugih, da budu njihovi konzumenti, već da samostalno kreiraju nove uratke. Pri tome je početni korak pogledati i poslušati osobni izričaj kako bi svaki učenik ponaosob, temeljem analize vlastite interpretacije bio osposobljen za kritičko procjenjivanje uradaka drugih učenika. U radu se kamera može primijeniti u mnogim nastavnim etapama i nastavnim situacijama, u pripremi i motivaciji učenika, u vježbanju, u provjeravanju, u analizi sata.

Snimljene sadržaje na kojima učenici izražajno čitaju ili recitiraju, izvode manji dramski uradak, moguće je usporediti s modelom na zvučnoj čitanci i/ili s izražajnim čitanjem i izvođenjem učiteljice i/ili s profesionalnom izvedbom glumaca u kazalištu ili filmu. Na taj način učenici samostalno ili vođeno uspoređuju svoje interpretativno čitanje, recitiranje, govorenje i glumu s profesionalnom izvedbom.

Snimljeni se sadržaji mogu upotrijebiti i na roditeljskim sastancima kako bi roditelji imali prilike pogledati i poslušati svoje dijete kako interpretativno govori, čita, recitira ili dramatizira određeni književni sadržaj. Na taj se način uklanjaju mnogobrojni šumovi u komunikaciji između roditelja i učitelja vezani uz ono što djeca/učenici mogu i postižu kod kuće i u školi.

Takve sadržaje svaki učitelj čuva na računalu kao dragocjeni podatak o inicijalnom stanju svojih učenika, kako bi mogao provoditi tranzitivna i finalna provjeravanja. Ujedno je učitelju olakšan način i postupak pisanog praćenja i vrednovanja svojih učenika jer se ne oslanja samo na izvedbu učenika koju je jedanput vidio i čuo. Samim time je proces vrednovanja i ocjenjivanja objektivniji jer je učitelju u svako vrijeme dostupan učenikov iskaz. Istovremeno učitelj raspolaže sa sadržajima vrijednima istraživanja koje može upotrijebiti u svojim akcijskim ili drugim oblicima kvalitativnih istraživanja.

Kameru je u razredu i nastavi moguće koristiti i kao sredstvo i medij za snimanje fotografija. Na taj je način omogućeno lakše stvaranje razrednog albuma koji može biti upotrijebljen u mnoge svrhe (stvaranje razrednih i školskih novina, dizajn plakata, objavu novinskih članaka popraćenih fotografijama u časopisima, sudjelovanje u foto-natječajima i dr.).

Reakcije učenika na ovakav način rada su odlične. Kad pogledaju i poslušaju svoje izvođenje postaju vrlo kritički prema vlastitom izražaju, puno više nego kad samo čitaju ili samo recitiraju jer se tada nemaju prilike slušati. Tada zamjećuju i više od očekivanoga, prepoznaju sve ono o čemu im dan za danom govorimo, a što je vezano uz govorne vrednote jezika. U trenutku reprodukcije izražaja pojedinog učenika ostali učenici u razredu se umire i pozorno slušaju interpretaciju svojih prijatelja i suučenika. Nakon toga daju svoje opaske, sugestije, primjedbe i pohvale, koje su vrlo stručne, kreativne i nadasve objektivne i iznad očekivanja u odnosu na njihovu dob.

Na ovaj je način nastava osvježena. Učitelj otkriva niz novih pedagoških situacija u kojima promatra i doživljava svoje učenike. Učenici svojeg učitelja gledaju drugačijim očima jer im je omogućeno drugačije gledanje na njihovo govorno i scensko izražavanje. Prvenstveno se to odnosi na aspekt vrednovanja i ocjenjivanja njihovih uradaka, ali ono pruža i uvid u njihove potencijale. Tako i komponenta samovrednovanja učenikovih dostignuća i postignuća postaje realnija i više ostvariva.

Menadžment razreda/učionice s jednim računalom nezamisliv je bez komunikacijskih stanica poput kamere. Ali, dok god mnogi razredi nemaju računalo, a i oni koji ga imaju nemaju mogućnost pristupa webu komunikacija s drugim učenicima putem weba i kamere nažalost sve navedeno ostaje samo želja.

No još je žalosnije što se učiteljima koji imaju kompetencije, znanja i volju za takav novi način rada u hrvatskom školstvu sve navedeno ne omogući.

Što je Moodle?

Moodle je programska aplikacija za izradu i održavanje online kolegija putem Interneta i može služiti za samostalno učenje ili kao nadopuna klasičnoj nastavi. Moodle, odn. Modular Object-Oriented Dynamic Learning Environment u prijevodu znači modularna objektivno-orijentirana dinamična okolina za učenje. To je projekt otvorenog koda (open source) što znači da je korisnicima omogućen uvid u izvorni kôd, uz mogućnost promjene aplikacije i prilagodbe vlastitim potrebama. Softver je besplatan i može se preuzeti sa službene Moodle web stranice. Njegov je osnivač Martin Dougiamas WebCT administrator na Sveučilištu Curtin u Australiji. U svijetu je 49179 registriranih Moodle sustava, a kolegija preko 2,5 milijuna. Podržan je u 204 zemlje i upotrebljava ga oko milijun i 800 tisuća nastavnika i više od 28 milijuna korisnika. Preporučljiv je za upotrebu u svakoj obrazovnoj zajednici, a izvodljivost ovisi o resursima.

Za upotrebu i primjenu Moodle-a u školi prvenstveno je potrebna dozvola ravnatelja škole te privola informatičara škole ili adekvatnog stručnjaka koji će osigurati tehničku podlogu za Moodle aplikaciju i provesti njegovu instalaciju u skladu s tehničkim zahtjevima (vezanim uz postavljanje i održavanje webhostinga). Održavanje sustava zahtijeva više od poznavanja administratorske razine poznavanja rada s računalom te je potrebno osigurati administratora koji će kao ovlaštena osoba, od strane škole i ravnatelja, održavati Moodle, u skladu s pravilima i propozicijama koje navedeni open source sustav zahtijeva.

Kome je Moodle namijenjen?

Moodle kao svojevrsni websource namijenjen je cjelokupnoj akademskoj zajednici koja uključuje i učitelje osnovnih škola koji mogu sudjelovati u kreiranju i radu navedenog edukativnog softwarea, na način da na njega mogu postavljati svoje online kolegije kao nadopunu klasičnoj nastavi. Ovako koncipiran e-learning prostorno i vremenski je neovisan te omogućuje individualni pristup njemu od strane svakog korisnika. Elektronička komunikacija putem foruma, maila ili chata korisnicima omogućuje stalnu dostupnost jer su resursi postavljeni u elektroničkom obliku.

Kako Moodle funkcionira

E-learning osnovnoškolske sadašnjice u konceptu Moodle-a obuhvaća sve učitelje škole na način da je svakome od njih ostavljena mogućnost kreiranja i izvedbe profesionalnih sadržaja. Potrebno je definirati upravljanje kolegijem (course-om) i definirati uloge korisnika, administratora i običnih korisnika, pri čemu oni mogu biti registrirani i prijavljeni na sustav korisničkim imenom i lozinkom (učitelji/nastavnici, učenici i njihovi roditelji) te gosti koji su korisnici neprijavljeni na sustav s korisničkim imenom i lozinkom. Pri tome postoji hijerarhija jer administratori imaju sva prava upravljanja sustavom (oni mogu otvarati nove tečajeve, uređivati postojeće, dodavati nove korisnike i sl.). Učitelji mogu uređivati samo svoje kolegije, svoje nastavne sadržaje i pri tome mogu i smiju dodavati nastavne materijale, ocjenjivati učenike, pregledavati statistike kolegija. Učenici i njihovi roditelji smiju i mogu pregledavati kolegije na koje su prijavljeni i upisani, mogu prelistavati, čitati i ispisivati nastavne sadržaje, rješavati postavljene provjere znanja, koristiti alate za komunikaciju i kolaboraciju. Gosti na sustav nisu prijavljeni i mogu sudjelovati samo u čitanju i informiranju tečajeva koji to izričito dozvoljavaju.

Kako je Moodle web aplikacija okruženje je dostupno iz nekog od standardnih preglednika Weba, poput Internet Explorera, Mozilla Firefoxa ili Opere. Korisnik se na sa sustav prijavljuje upisivanjem korisničkog imena i lozinke. Online kolegiji su najčešće strukturirani po logičkim cjelinama koje mogu imati tematski, tjedni, socijalni ili neki drugi oblik. U sučelje se vrlo jednostavno umeću kalendar i događaji. Resursi u Moodle-u su sve datoteke, mape i poveznice pri čemu datoteke moraju prethodno biti napravljene na lokalnom računalu.  Lekcije su složeni nastavni materijali s mnoštvom postavki pri čemu svaki korisnik može sam birati „putove učenja“, tj. načine na koji će prolaziti kroz sadržaje nastave.

Komunikacijski alati i alati za kolaboraciju su diskusijske grupe – forumi, chat kao sinkrona metoda komunikacije pri čemu korisnici trebaju biti online u isto vrijeme, Wiki aktivnosti i izrada ankete. Zadaće i provjere znanja omogućavaju dodjelu različitih vrsta zadataka polaznicima, prikupljanje i pohranjivanje rješenja te brzo i jednostavno unošenje ocjena (koje ulaze u cjelokupnu skalu ocjenjivanja). Izrada testova vrlo je kompleksna aktivnost u Moodle-u s mnoštvom postavki, vrsta pitanja, dodataka i mogućnosti i pri tome je važno razlikovati pojam testa od pojma skupa pitanja. Postoji devet vrsta pitanja i u svim se pitanjima može upisati povratna informacija polazniku, ovisno o odabranom odgovoru. Pri je moguće samostalno definirati sustav za ocjenjivanje.

Sustav Moodle podržava više načina pohrane kolegija, bilo cjelokupnih, bilo samo određenih dijelova. Za izradu backupa se najčešće brine administrator sustava, no i sam nastavnik, ukoliko to želi, može izraditi sigurnosne kopije. Pri tome je bilo kojoj etapi rada moguće dobiti pomoć, bilo od Moodle zajednice ili sustava Moodle docs koji u pisanom obliku daje pojašnjenje upita ili nejasnoće.

Moodle radionica

O navedenom bilo je moguće saznati na radionici „Korištenje i administracija sustava za upravljanje nastavnim sadržajima (MOODLE) u osnovnoškolskom, srednjoškolskom i visokoškolskom obrazovanju“ koja je održana na Filozofskom fakultetu u Zagrebu u organizaciji Odsjeka za informacijske znanosti i Zavoda za informacijske studije FF u Zagrebu. Voditelji radionice bili su Sanja Kišiček, znanstvena novakinja na spomenutom Odsjeku i prof. Neven Sorić s Američke međunarodne škole u Zagrebu.

U zaključku radionice istaknut je e-learning kao poseban oblik učenja pomoću računala i Interneta na način da korisnik sadržajima individualno pristupa bez prostornog i vremenskog ograničenja. Na taj način korisnik sam može organizirati svoje učenje, s mjesta i u vrijeme koje mu odgovara. Obrazovni programi tako postaju dostupni i osobama koje iz bilo kojih razloga ne mogu sudjelovati u klasičnoj nastavi i obrazovnim programima. Moodle predstavlja samo jedan od vidova e-učenja koji učiteljima pruža punu računalnu podršku pri organizaciji i izvođenju online kolegija ili kao nadopuna klasičnoj nastavi. Programska aplikacija Moodle omogućava brzu razmjenu informacija, tj. elektroničku komunikaciju putem foruma, maila ili chata. Resursi se postavljaju u elektroničkom obliku, u kojemu su podržani svi elementi multimedije (tekst, slika, zvuk, animacija), redovito su ažurirani i stoga su uvijek dostupni korisnicima.

Pedagoške implikacije

Moodle se kao besplatni i svima dostupni edukativni softver može vrlo dobro koristiti u školi kao nadopuna klasičnoj nastavi i svim ostalim oblicima izvannastavnih aktivnosti. Postoje određeni preduvjeti za početak rada na Moodle-u. Prvenstveno je to privola i dozvola ravnatelja škole za početak rada u Moodle-u. Potreban je i informatičar ili adekvatan stručnjak koji bi osigurao tehničku podlogu, te obavio početnu instalaciju i održavao sustav za upravljanje web sadržajem. Veoma je važno upoznati sve učitelje s mogućnostima Moodle-a kako bi im bila omogućena upotreba novih informatičko-komunikacijskih tehnologija kao dodane vrijednosti tradicionalnoj nastavi. U pokusnoj primjeni Moodle-a potrebno bi bilo nekoliko razreda, tj. učitelja, ali i stručnih suradnika koji bi svoje nastavne sadržaje stavljali na platformu i sadržaje redovito ažurirali. Projekt bi nakon probnog perioda mogao biti proširen i na sve ostale zainteresirane djelatnike škole. U vrijeme kad je informacijsko-komunikacijska tehnologija postala svakodnevnicom potrebno je, u skladu s tim, oblikovati i školski sustav te školu približiti tehnologiji, a Moodle kao alat za e-obrazovanje omogućava promjenu načina podučavanja te potiče ICT inovacije u školama.

Naučite više

• Moodle web stranica: http://moodle.org/?lang=hr_utf8
• Moodle na Wikipediji: http://en.wikipedia.org/wiki/Moodle
• Moodle YouTube prezentacija: http://www.youtube.com/watch?v=_o1fMQsfzoQ