Imate edublog? Gloglate? Radite wikije?

I kreirate MOODLE tečaj? A Mashup-ovi su dio vaše svakodnevice?

Osmišljavate nastavni sat bez upotrebe PowerPointa, a ne možete živjeti bez računala i Interneta?

Većina ljudi ne voli promjene. Potkrjepljuje to tvrdnja kako mozak voli dosljednost, bila ona dobra ili loša i zato je vrlo teško promijeniti ustaljene navike. Vjerojatno zato još velik broj korisnika Interneta koristi preglednik Internet Explorer 6 ili čak stariju inačicu jer pri njegovoj upotrebi mozak radi kao „autopilot". Postoji niz razloga zašto se sporo prelazi na najnoviju verziju IE 8 ili na neki drugi preglednik. Neki niti ne znaju koji preglednik koriste pa ne znaju niti za njihove nadogradnje. Neki ne vole mijenjati postojeće programe na računalu, ali ima i korisnika koji imaju staro računalo sa starim operativnim sustavom koji najbolje podržava IE 6 koji im je došao u paketu s operativnim sustavom.

Prvi je korak u prelasku na bolji i sigurniji web preglednik edukacija korisnika Interneta o problemima i propustima starih i starijih web preglednika.

Stvar sigurnosti

Na sigurnosne propuste u preglednicima Internet Explorer 6 i Internet Explorer 7 upozorava i sam Microsoft. Naime, njihova upotreba omogućuje napadaču preuzimanje kontrole nad računalom ako korisnik posjeti internetske stranice sa zloćudnim kodom. Kako za sada nije dostupna odgovarajuća zakrpa, kao jedan od načina za rješavanje problema, Microsoft savjetuje nadogradnju na Internet Explorer 8 i kasnije operativne sustave (Windows 7). Da je tome tako govori i podatak kako će Google tijekom 2010. godine prestati s podrškom za preglednike IE 6 i starije ako ih još ima. Kao razlog tome navode implementaciju novih i sofisticiranih značajki i mogućnosti aplikacija te njihovo daljnje razvijanje, a koje je vezano uz nove tehnologije koje preglednik treba podržavati. I Googleov video servis You Tube 13. ožujka 2010. prestaje podržavati IE 6. To znači da korisnici tog preglednika ili starijeg neće moći uživati u svim njegovim sadržajima.

Da problema s IE 6 ima toliko govori i kampanja „Stop IE 6" pokrenuta od strane programera diljem svijeta. Čak su i neke vlade europskih država, među ostalim Njemačke i Francuske, zbog sigurnosnih problema savjetovale svojim građanima da prestanu koristiti IE 6 te ih uputile na druge internet preglednike koji ne pripadaju Microsoftu kao što su Firefox, Safari, Chrome i dr.

Krenimo redom: Internet Exploreru 6 iscurilo je vrijeme. Nastao je 2001. godine kada je arhitektura na kojoj se zasniva Internet bila mnogo manje nedužno mjesto. Od tada do danas dogodilo se toliko novoga u web tehnologiji i evoluciji online aplikacija da više ne može pratiti nove web standarde koje propisuje W3 konzorcij, što za posljedicu ima nemogućnost prikazivanja određene stranice u potpunosti, slabiju čitljivost i nekompatibilnost s mobitelom ili Internet televizijom. U pogledu sigurnosti priča je još ozbiljnija. IE 6 nema u sebi ugrađene sigurnosne komponente pa je napadačima puno lakše „hakirati", odnosno izvršiti tzv. cyber napad na računalo i sve dokumente i podatke u njemu. Kao da se auto ostavi otključanim s ključem u bravi!

Inovacije novih preglednika

Upotrebom naprednijih web preglednika omogućeno je više privatnosti u surfanju jer noviji preglednici znaju sprječavati anonimno surfanje, phishing (jedan od oblika prijevare koji podrazumijeva skup aktivnosti kojima neovlašteni korisnici korištenjem lažnih poruka elektroničke pošte i lažnih web stranica, većinom financijskih organizacija, pokušavaju korisnika navesti na otkrivanje povjerljivih osobnih podataka kao što su OIB, JMBG, korisnička imena i zaporke, PIN brojeve, brojeve kreditnih kartica i sl.) i zaustavljaju sve popularniji način krađe – clickjacking (korisnike se navodi da kliknu na poveznicu prema drugom web sjedištu koja se skriva ispod sadržaja prikazanog web sjedišta). Noviji preglednici ne pamte nikakve unesene šifre, adrese posjećenih stranica ili statistike. Baš kao da korisnik nikada nije sjedio za računalom. Istovremeno zaustavljene su druge web stranice da prikupljaju podatke o korisnicima tijekom surfanja.

Nije zanemariv ni niz drugih inovacija koje stari preglednici nemaju, a što olakšava pregledavanje Interneta. Novi su preglednici brži u radu i učitavanju web stranica, jednostavniji i učinkovitiji, a imaju i mogućnost stilskog oblikovanja.

Za one kojima sve navedeno nije dovoljno da prijeđu na noviji web preglednik (Internet Explorer 8, Mozilla Firefox 3.6, Chrome 4, Safari 4...) IT administratori i web programeri će na određenim stranicama dati obavijest o zastarjelosti korištenog preglednika i link na nadogradnju na suvremeniji preglednik koji će im omogućiti potpun korisnički doživljaj suvremenih web stranica.

Gdje preuzeti nove preglednike?

Posjetom stranice www.download.hr besplatno možete preuzeti sve modernije preglednike. Odaberite između Internet Explorera 9, Firefox preglednika 4.0 i drugih.

Direktan link na download:
INTERNET EXPLORER 9

Direktan link na download: FIREFOX 4.0

Informacijsko društvo u kojem danas živimo posljedica je liberalizacije telekomunikacija, eksplozivnog rasta Interneta, povezivanja ljudi i poslovanja u mreže (preuzeto s web stranice MZOS-a). Digitalna revolucija posjeduje potencijal za brzo širenje i mogućnost utjecaja na život pojedinca. Kao takvo društvo temeljeno na znanju naglašava informatičko-komunikacijsku tehnologiju koja omogućava stalni pristup informacijama i znanju.

Središnji državni ured za e-Hrvatsku osmislio je 2003. godine program za transformaciju hrvatskog društva u informacijsko društvo. Rezultati izloženi 2007. godine, svjedoče o napretku u svim područjima definiranim Poglavljem 22. nazvanim Informacijsko društvo. Za učitelje se u pogledu informatizacije na radnom mjestu nije ništa promijenilo. Državna škola kao državna institucija nije u mogućnosti koristiti resurse informacijskog društva u smislu usluga koje se, navodno, pružaju. U školama nisu uspostavljeni temelji za ravnomjerni i sustavni razvoj informacijskog društva kao jedne od glavnih pretpostavki za razvoj društva i gospodarstva znanja u RH. Kao opravdanje za izuzeće školstva ne navodi se ništa. Moguće je zaključiti kako postoji nepremostivi digitalni jaz između državnih ustanova. Dok svaka ambulanta, sudska ili policijska odaja posjeduju barem jedno računalo, u školama Hrvatske računalo u razredu nalazi se u rijetkim slučajevima. Postavlja se pitanje koji su razlozi ove i ovakve ne informatizacije osnovnih škola i razreda/učionica primarnog obrazovanja, ako se zna da se očekuje da učitelji odgajaju i obrazuju učenike, pripadnike tzv. „internetske generacije“ u nepoticajnom i nemotivirajućem okruženju, obzirom na informatičku tehnologiju. Kad se već bilježi porast broja računala po domaćinstvu (kao objašnjenje navodi se pad cijena informatičke i prateće opreme, ali i povećana platežna moć kućanstava) zašto se onda škole ne opremaju računalima?

Učenicima moraju biti dostupne sve informacije, a to je zagarantirano i Deklaracijom o pravima djeteta, čl. 13. u svako vrijeme i na svakom mjestu. Realno je da se računalo kao najmoćniji medij današnjice nalazi u fizičkom okružju svake od učionica kako bi učenici vidjeli stvarnost i u školskom okruženju. Paradoks današnjice: u vrijeme informacijske i digitalne revolucije učenici sve manje informacija dobivaju i primaju u školi. Učiteljima koji samoinicijativno žele u svojem radu upotrijebiti i primijeniti računalo pristup se ne omogućava, premda primjena računala u nastavnom i nenastavnom radu iziskuje posebna, odgovarajuća znanja, sposobnosti i vještine, ali i slobodno vrijeme. Najčešći su razlog „financije“, iako se u isto vrijeme škole, pojedini djelatnici, „opremaju“ mobitelima za koje se zna kako služe isključivo učiteljima – korisnicima. Dok se u svim ostalim državnim i nedržavnim, ali od države sufinanciranim ustanovama podrazumijeva upotreba i primjena računala, u nastavnom i nenastavnom radu škole, razredi i najviše učitelji bilježe manjkavosti. Kada učitelj kao svoje pravo zatraži informiranost, na informacije, nastavna pomagala i nastavne alate koji omogućavaju stalni pristup informacijama nema propisa i regula kojima se to može ishoditi. Barem ne poštujući zakonske akte. Jer ih nema.

Unutar resornog ministarstva, a štoviše pri Vladi RH još uvijek nije ustrojeno Povjerenstvo za informiranost učitelja, temeljem kojeg bi učitelji ostvarivali pravo na informacije unutar struke. Općenito, informiranost učitelja je na niskoj razini. To ne znači kako učitelji osnovnih škola ne znaju „surfati“ Internetom u potrazi za informacijama vezanima uz struku. Štoviše, populacija učitelja sve je više educirana u pogledu upotrebe računala, kako za osobnu, tako i za profesionalnu ulogu. Međutim, informatički jaz unutar školstva sve je više prisutan. Znanje i informacije trebaju biti svima dostupne. Postavlja se pitanje kako i na koji način.

„Eksplozija informacija“ na određeni način traži definiranost unutar područja o kojem se govori. Pojam znanja usko se veže uz pojam obavijesti i često je nemoguće razlikovati i determinirati koji od pojmova. Javno znanje kao racionalni konsenzus ideja i informacija promjenjivo je, nasuprot osobnog znanja koje je ovisno strukturi predodžbi primaoca. Konsolidarne obavijesti trebaju biti što primjerenije potrebama korisnika jer ni svi primarni, ni svi sekundarni izvori informacija nisu dostupni korisnicima i primjereni njihovim potrebama.

Obzirom da je opremljenost škola informatičkom opremom nejednako zastupljena, bilježe se škole u kojima je opremljenost informatičkom tehnologijom veća u odnosu na druge škole. Moguće je izvesti zaključak kako lokalna uprava daje završni pečat tim podacima jer se podaci poklapaju s podacima o gospodarskom uspjehu navedenih županija.

Samo učitelji koji su sposobni u ophođenju informatičkom tehnikom (FIT persons) mogu pravovremeno doći do informacija bitnih za njihov rad i društveni angažman. To podrazumijeva postojanje računala i internetske veze prvenstveno kod kuće, kada većina učitelja radi onaj dio poslova koji nisu nastavni, i za koje će mnogi reći da uopće ne postoje. Međutim, u vrijeme kada se pomiču granice neposrednog nastavnog i nenastavnog rada, tj. vremena koje učitelji provode u školi, za očekivati je kako će svaki od učitelja, netom licenciranih europskom računalnom diplomom ili koji su u tijeku stjecanja iste, očekivati da se mogu poslužiti računalnom tehnologijom i u školi, bez da nose svoja prijenosna računala od kuće.

Nije zanemariti niti propali projekt iz 2005. godine resornog ministarstva pod nazivom „Računala nastavnicima“. Puno se nade polagalo u taj projekt, no članovi Vijeća za informatizaciju osnovnih škola nisu našli za potrebito kontaktirati učiteljice i učitelje u školama, zainteresirane za primjenu i upotrebu informatičko-komunikacijske tehnologije u nastavi u svrhu promidžbe i-Projekta. Iste je godine turski ministar obrazovanja (primjer Turske kao zemlje koja također želi članstvo u EU) pozvao na posvemašnju IT tranziciju obrazovnog sustava riječima da je došlo vrijeme da informacijska tehnologija izvrši generalni remont u školama kako bi one uspjele izvršiti konačnu vlastitu transformaciju, pri čemu je prvi korak osigurati prijenosna računala nastavnicima u javnim školama po upola nižoj cijeni od maloprodajne. Zasigurno je da ne trebamo nikoga kopirati i imitirati. Hrvatski model informatizacije i informatičkog i informacijskog opismenjavanja u školama primarnog obrazovanja trebao je biti drugačiji. Prvenstveno treba opremiti sve učionice i razrede osnovnom informatičkom opremom, a tek onda pisati traktate o informatizaciji osnovnog školstva. Jer jedna interaktivna ploča po slabo naseljenom području i prateće virtualno školovanje kojim se nadležni diče ne znači i ne predstavlja Hrvatsku u cjelini. Ne traži se najmodernija tehnička videooprema po učionici i razredu, traži se donošenje i izglasavanje Minimuma standarda informatičke opreme po učionici/razredu svake osnovne škole u Hrvatskoj. Nitko do sada u Ministarstvu znanosti i obrazovanja nije našao za shodno donijeti takav standard, iako se u mnogim zemljama Europske unije i šire bilježi već petnaestak godina od njegova donošenja. Stoga je nerealno očekivati kako će učiteljice i učitelji osnovnih škola u RH biti adekvatno educirani i informirani jer im nije omogućeno realiziranje njihovih univerzalnih ljudskih vrijednosti definiranih u informacijskom društvu današnjice: jednakost, pravda, demokratska solidarnost, uzajamna tolerancija, ljudsko dostojanstvo, ekonomski napredak, zaštita okoline, postojanje razlika, kako to navode u MZOS.

Znajući kako u razredima primarnog obrazovanja nitko i ništa nikada neće moći zamijeniti učiteljicu/učitelja nadležni nisu učinili ništa više od izobrazbe desetak učitelja po školi za stjecanje e-diplome važeće u Europi. Ostali zainteresirani učitelji moraju dogodine (i tako iz godine u godinu) čekati svoj red, zanemarujući pri tome svoj entuzijazam za učestvovanjem u realizaciji informacijskog društva u školstvu u kojemu su, ionako, učiteljice i učitelji prepušteni sami sebi. Za nadati je da će se informacijska tehnologija koja se sve više koristi u svakodnevnom životu nužno koristiti i u nastavi primarnog obrazovanja na način da učenici steknu vještine korištenja informacijsko-informatičke tehnologije te da razviju navike cjeloživotnog učenja. Nacionalni strateški Plan razvoja odgoja i obrazovanja 2005.-2010. ima u planu poboljšati uvjete rada u obrazovnim ustanovama i njihove informatičke opremljenosti u svrhu spremnosti za buduće e-obrazovanje, premda nam je do isteka tih planova i svojevrsnih obećanja ostalo još dvije godine, iako se do sada u školama, po tom pitanju, nije učinilo ništa.

Ostaje pitanje zašto se učiteljicama i učiteljima koji žele raditi u novom obrazovnom okružju koje neminovno uključuje i podrazumijeva primjenu i upotrebu računala i prateće tehnološke opreme ne omogući rad u takvim uvjetima.

Internet se posljednjih godina bitno promijenio jer je od statičkog prostora gdje samo stručnjaci objavljuju svoje sadržaje i materijale pretvorio u dinamički, društveni prostor i okolinu razvijenu od starne svih korisnika. Na taj način dvosmjerni web (The Two-Way Web) omogućava i osigurava korisnicima s vrlo malim tehnološkim vještinama i znanjima da kucaju  na WWW i postanu produktivni članovi društvenog umrežavanja te da budu uključeni u objavljivanje, dijeljenje i grupni rad na webu.

S razvojem informatičke tehnologije te njenom sve češćom primjenom u obrazovnim ustanovama, priprema nastave i način praćenja nastave sve se više nadopunjuju digitalnim pristupom. Dostupna i besplatna nova tehnologija, zajednički pristup Internetu i informacijama, novi oblici društvenog umrežavanja posredovanog tehnologijom zahtijevaju i promjene načina učenja i podučavanja. E-Learning koristi nove tehnologije kao inovativne metode poučavanja. Njima pripada i Web 2.0 kao skupina društvenih programskih alata koja korisnicima omogućava interakciju i razmjenu podataka te objavu i izmjenu internetskog i drugog digitalnog sadržaja pri čemu korisnik sam generira svoje sadržaje.

Pojam Web 2.0 nastao je 2004. godine kada je Dale Dougherty, pionir weba i dopredsjednik izdavačke kuće O'Reillyja Media, primijetio da je web postao važniji nego ikada, s uzbudljivim novim aplikacijama i internetskim stranicama koje se pojavljuju iznenađujućom pravilnošću. Pojam se ne odnosi na novu, tehnički napredniju verziju Interneta ili World Wide Weba, već na promjene u načinima korištenja servisa. Web 2.0 predstavlja drugu generaciju web servisa kojima je naglasak na interaktivnosti i komunikaciji pri čemu nema čvrste granice, već samo gravitacijsku jezgru. Moguće ga je zamisliti kao skup načela i postupaka koji povezuju stvarni sustav web lokacija (internetskih stranica i aplikacija) pokazujući neke ili svako od tih načela na različitim udaljenostima od te jezgre. Pri tome korisnici nisu samo pasivni konzumenti, nego aktivni sudionici, a podaci se neprekidno sakupljaju, prelijevaju u nove forme, vizualiziraju i koriste na inovativne načine.

Snaga društvenih softvera nalazi se u personaliziranom sadržaju pomiješanom s drugim podacima kako bi bile stvorene još korisnije informacije i znanja. Zajedničke osobine Web 2.0 alata su: programsko sučelje otvorenog koda (opensource interface), konfiguracija podesiva po mjeri korisnika (user-friendly) i mogućnost prijenosa (upload) podataka i multimedijskih sadržaja. Taksonomija Web 2.0 alata razlikuje: alate za kognitivno učenje (mentalne mape, dijagrame toka i razmjenu medija), alate za organizaciju audio i video sadržaja, alate za kolaboraciju i razmjenu sadržaja, alate za društvene mrežne stranice i knjižne oznake (bookmarks) te alate za poticanje kreativnosti.

U njihovoj uporabi u individualnom, ali i suradničkom (grupnom) učenju i radu prepoznaju se sljedeće uloge korisnika:

• PROMATRAČ – traži i čita blogove, sluša podcastove, gleda “video na zahtjev” (video on-demand)
• STVARATELJ – objavljuje Internet stranice, piše Internet dnevnike, objavljuje videa
• KRITIČAR – komentira objave, ocjenjuje objave i recenzije
• SAKUPLJAČ – koristi RSS i stranice s označenim izvorima za skupljanje informacija
• DRUŠTVENJAK – koristi socijalne mreže
• INICIJATIVAC – sudjeluje u okolini “social media”.

Tako se u svijetu pojavio novi termin prozumenti (prosumers, od engl. riječi producer i consumer) koji u tehnološkom okružju označava novi tip korisnika koji žele bolju kvalitetu potrošačkih stavki, a kao digitalni urođenici odlikuju se entuzijazmom i tolerancijom na bujicu dostupnih informacija i sadržaja za razliku od nas digitalnih pridošlica koji često imamo problema sa snalaženjem u mnoštvu informacija i sadržaja.

E-Learning predstavlja poseban oblik učenja pomoću računala i Interneta na način da korisnik sadržajima individualno pristupa bez prostornog i vremenskog ograničenja. Tako korisnik sam može organizirati svoje učenje, s mjesta i u vrijeme koje mu odgovara. Obrazovni programi postaju dostupni i osobama koje iz bilo kojih razloga ne mogu sudjelovati u klasičnoj nastavi i obrazovnim programima. Novi termin e-Learning 2.0 označava novu percepciju učenja koje postaje konverzacijom i načinom dijeljenja ili razmjene sadržaja karakteriziranog otvorenim okruženjima za učenje. Alati Web 2.0 podržavaju „novog učenika” Internet, net, Google generacije i „novo učenje“ jer se temelje na principima stvaralaštva, komunikacije, suradnje i dijeljenja pri čemu je učenik korisnički orijentiran .

Web 2.0 alati su besplatni i svima dostupni i mogu se vrlo dobro koristiti u školi kao nadopuna klasičnoj nastavi i svim ostalim oblicima izvannastavnih aktivnosti. Na taj način učenje prestaje biti samo „konzumiranje“ sadržaja, već se odvija kroz suradnju i kreiranje vlastitog znanja uz pomoć raznovrsnih resursa i korisnika. Preduvjet je „samo“ edukacija učitelja za njihovu upotrebu i primjenu.

„Znam da ne mogu naučiti nikoga ništa, mogu samo osigurati okruženje i mogućnost za učenje jer je učenje nešto što čine učenici, a ne učitelji.“ Carl Rogers

Samo motiviran učenik postiže izvrstan uspjeh u školi. Motivacija kao faktor uspješnosti najčešće je tumačenje uspješnosti učenika i njegovih postignuća. Međutim, teorija motivacije nije tako jednostavna. Postoje mnogobrojne teorijske perspektive koje često prenaglašavaju kognitivno u motivaciji istovremeno zanemarujući ono afektivno. Odnos između učenika i učitelja ključni je čimbenik motivacije učenika za učenje. U ovom profesionalno-društvenom odnosu velika je odgovornost na učitelju. Učiteljev pristup poučavanju i motivacija učenika dio su pedagoško – didaktičko – metodičke kompetencije učitelja koja uključuje i vještine poučavanja, tj. poznavanje strategija, metoda i tehnika poučavanja s ciljem veće motivacije učenika koja ovisi o njihovoj dobi, kurikulumu i procesu odgoja i obrazovanja u školi.

Poticanje intrinzične (unutarnje) motivacije učenika jedna je od zadaća učitelja u našim osnovnim školama. Učenici su već od prvog razreda primarnog obrazovanja duboko i snažno ekstrinzično motivirani od kuće što rezultira površnim pristupom učenju, strahom od neuspjeha i nefleksibilnošću u ishodima učenja. Sinergija ekstrinzične i intrinzične motivacije te motivacije usmjerene ka postignuću samo su dio teorijske tradicije. Nastava danas zahtijeva puno više kako bi učenici bili motivirani za učenje. Pokret Pozitivne psihologije naglašava potrebu razvijanja ljubavi za učenje i svijesti o psihološkoj dobrobiti takvog rada s učenicima. U osnovi je zapravo uspješna i povoljna emocionalna klima kao dio radne i odgojno-obrazovne klime koju treba razvijati i poticati učitelj. Nastava u takvom okruženju lišena je monotonije, a emocionalni doživljaj učenika koji svog učitelja atribuira kao nezainteresiranog za njegov neuspjeh je svedena na minimum. Naime, učitelj koji svojim stavovima učeniku pokazuje koliko i u kojoj mjeri mu je bitan njegov uspjeh neposredno utječe na motivaciju za učenje. Iako su u ovom području bitne stručne kompetencije učitelja, temeljne ljudske vrline, mudrost i kreativnost najvažniji su dio ovog procesa.

Primjena i uporaba informatičko-komunikacijske tehnologije u nastavi uvelike pridonosi intelektualnoj aktivnosti učenika jer pobuđuje vanjsku dinamičnost nastave, a samim time pozitivno utječe na povećanje motivacije za učenje. Uporaba računala u nastavi i izvannastavnim aktivnostima potiče kreativnost nastave i njezinog procesa te svojom interakcijom i brzom povratnom informacijom sadržaje poučavanja čini atraktivnijim i zanimljivijim za učenike.

Obrazovanje kao nužna potreba i najvažniji dio u životu osobe uvjetovane su promjenom kulturnog i socijalnog konteksta učenja i poučavanja. Na taj je način i motivacija učenika društveno uvjetovana. Samo nastavni sadržaji koji su oživotvoreni i uspjeh učenika koji je odgovarajuće vrjednovan mijenjaju svijest pojedinca u društvu kako znanje vrijedi manje od društvenog statusa i položaja u njemu. Stoga sadržaji poučavanja neposredno utječu na opću motivaciju učenika koja predstavlja trajnu dispoziciju jer nastava prilagođena učeniku i njegovim realnim životnim situacijama dovodi do toga da učenik počinje sam postavljati svoje ciljeve učenja.

Ulaganje u učitelje i njihova stručna izobrazba u kontekstu cjeloživotnog obrazovanja ključni su element pozitivne i učinkovite motivacije učenika za učenje i stjecanje uspjeha u školi. Novija istraživanja kazuju kako najbolje rezultate u učenju postižu one zemlje koje su najviše ulagale u obrazovanje i standard nastavnika. Stoga je upitno može li nemotiviran učitelj motivirati svog učenika za učenje i pozitivno utjecati na razvoj cjelovite učenikove ličnosti.