Daždevnjaci

Kišni dan. Šetate šumom i sve vam je nekako tužno, vlažno i sivo. Tada naglo zastajete, jer vaš je pogled zapeo na živim i jarkim žutim pjegama. To su boje pjegavog daždevnjaka. Tjeraju vas da živnete i da mu se približite. Ali, oprez. Te su boje zapravo upozorenje.

„Ja sam otrovan!“, govore one svim grabežljivcima.

Za čovjeka, istina, nije opasan. Ipak, ukoliko ste ga dirali, nikako ne trljajte rukama oči, nos ili usta. Doći će do peckanja i crvenila.

Daždevnjaci spadaju u porodicu vodozemaca. Zanimljivo je da, za razliku od ostalih vodozemaca u Hrvatskoj, ne provode u vodi niti jedan dan svoga života. Danju se skrivaju u tlu, ispod slojeva lišća, mahovine, kamenja i panjeva te u šupljinama na vlažnim mjestima. Aktivni su uglavnom u sumrak, tijekom noći i u rano jutro.

Najaktivniji su za kišnog vremena. Tada ih se susretne i po danu.

Osim pjegavog daždevnjaka, kod nas živi i, vrlo rijedak, crni daždevnjak. Zbog njegove ugroženosti pokrenuta je akcija po parkovima prirode: „Traži se... živ. crni daždevnjak“. Tako se žele pronaći i zaštititi sva staništa crnog daždevnjaka u Hrvatskoj. Viđen je u Gorskom kotaru, na Učkoj i Žumberku.

Daždevnjaci se hrane raznim gujavicama, puževima, kukcima i paucima.

Ženke ne polažu jajašca ili ličinke u vodu kao ostali vodozemci u Hrvatskoj, već rađaju žive mlade. Mlade nose dvije do tri godine, a nakon tog razdoblja rađaju samo dva mlada. Životni im je vijek duži od deset godina.

O daždevnjacima su u narodu oduvijek kružile razne priče. Nekoć se smatralo da crni daždevnjak donosi loše vrijeme, pa ga izletnici nisu previše rado susretali. Druga je legenda još smješnija. Ako staneš na daždevnjaka, možeš izgubiti sluh, jer on u strahu ispušta zvuk koji probija bubnjiće. A daždevnjaci se, poznato je, uopće ne glasaju.