Park prirode Medvednica (prezentacija)

Cijela je Medvednica pod kompaktnim (gustim) vegetacijskim pokrovom. Njegovu glavninu sačinjavaju šume. One pokrivaju gotovo cijeli planinski pojas iznad 350 m. Ukupna im je površina 12.935 ha, od čega na južnu padinu otpada 7.568, a na sjevernu 5.367 ha. Unutar šumskih površina ima samo 380 ha slobodnih ploha (3%).

U donjem dijelu šumskog pojasa zastupljena je šumska zajednica hrasta kitnjaka i graba ili pitomog kestena koja doseže 600 m nadmorske visine.

U srednjem pojasu prevladava lijepa bukova šuma, a u gornjem dijelu mješovita šuma bukve i jele.

Kao i drugdje u Srednjoj Europi bukva stalno potiskuje crnogoricu, osobito na južnoj padini, tako da dobro sačuvanih i većih jelovih šuma ima samo na sjevernoj padini gdje se one mjestimično spuštaju čak do 400 m nadmorske visine.

Šumske zajednice

Raspored šumskih zajednica na Medvednici vrlo je šarolik zbog razvedenog reljefa.

Tu su vrlo česte pojave inverzija pa se hrast kitnjak po toplim hrptima visoko penje u zonu bukovih šuma, dok se bukva, a ponegdje i jela, hladnim uvalama i jarcima spuštaju znatno niže od granice svoje, za ovo podneblje, normalne visinske rasprostranjenosti.

Na južnim padinama vertikalno je zoniranje bolje izraženo (široke zone), a na sjevernim je prijelaz vrlo nagao.

Šume Medvednice pripadaju vegetacijski zoni bukovih šuma, dok zona mješovitih listopadnih šuma čini prsten oko Medvednice na blago valovitim terenima podnožja.

Unutar zone bukovih šuma nalazimo dvije podzone brdskih bukovih šuma i bukovo-jelovih šuma.

U području bukovih šuma javljaju se šume gorskog javora i običnog jasena, šuma hrasta medunca i crnog graba, djelomično šuma tise i lipe.

Šuma hrasta kitnjaka i običnog graba

Ova šumska zajednica zauzima najniže obronke Medvednice (od 150 do 250 m nadmorske visine) i okružuje cijeli masiv. Veće površine ovih šuma unutar parka prirode nalaze se na sjevernoj padini u području Kraljeva vrha.

U sloju drveća nalazimo: hrast kitnjak, obični grab, divlju trešnju, klen, gorski javor i lipu.

Šuma pitomog kestena i hrasta kitnjaka zauzima znatne površine Medvednice. Visinski se nadovezuje na zonu šume kitnjaka i običnog graba.

Na južnim padinama dolazi od 320 do 580 m nadmorske visine, a na sjevernim od 280 do 360 m.

Šuma je prozračna jer u njoj nije razvijen sloj grmlja (ili vrlo slabo), stoga je vrlo privlačna za izletnike osobito u jesen nakon uroda kestena.

Od drveća ovdje dominira pitomi kesten.

U sloju grmlja javljaju se ponegdje gust podmladak hrasta kitnjaka i kestena, a ponegdje borovica.

Kesten se pojedinačno penje na južnim padinama do 715 m, a na sjevernim do 620 m nadmorske visine. Na sjevernim padinama uspinje se najviše na zapadnoj i istočnoj strani, dok u središnjem dijelu dolazi najviše do 400 m zbog zasjene koju stvara Sljeme-vrh Medvednice. Nekad je uzgoj kestena na Medvednici bio prioritetan (pogotovo u šumama privatnog posjeda) zbog ploda te kolja i sitne građe. U posljednje vrijeme smanjuje se područje pokriveno njime, jer je stradao od raka kestenove kore.

Zona bukovih šuma na Medvednici dosta je široka - od 300 m do 780 m nadmorske visine. Na južnim padinama ona je znatno viša nego na sjevernim. U sloju drveća nalazimo uz bukvu, gorski javor, mliječ, gorski brijest i dr. U sloju prizemnog raslinja dolaze vrste: lazarkinja, sirištara, bročika, režuha, proljetni driiemovac i dr.

Šuma hrasta lužnjaka i običnog graba je dvoslojna. U gornjem sloju dominira hrast lužnjak, dok donju etažu čini obični grab, rijeđe klen, malolisna lipa, srebrnolisna lipa, divlja kruška i poljski jasen.

Sloj grmlja je slabije razvijen, a sloj prizemnog raslinja je obilniji, ali srazmjerno malim brojem vrsta.

U šumskim zajednicama Medvednice uz odgovarajuće vrste drveća i grmlja zastupljene su i brojne prizemne biljne vrste.

Osobit ukras šuma su proljetnice.

Značajne vrste Medvednice su zimzelene listače, predstavnici atlantskog flornog elementa: božikovina, širokolisna veprina i lovorasti likovac.

Fauna

Po fosilnim ostacima nađenim na pojedinim lokalitetima Medvednice (Veternica, Velika pećina na Lipi, Grmoščica, Šupljata pećina kod Markuševca) saznajemo da je fauna ove planine u pleistocenu-diluviju bila neobično raznolika i zanimljiva.

Tako od predstavnika sjevernjačke polarne faune nalazimo sjevernu lisicu, gorsku kunu, alpsku bjelku, sjevernog bijelog zeca, alpskog kozorošca.

Te sjeverne vrste životinja prodrle su na ovo područje nastupom ledenog doba.

Od srednjoeuropske faune nalazimo ostatke običnog jelena, krticu, vjevericu, vuka, lisicu, srnu, kratkorogo europsko govedo, te prastarog tura kojega je još u 17. st. bilo u Hrvatskoj.

Zanimljivi su i nalazi risa, divokoze, lopatara, kao i ostaci spiljskog i mrkog medvjeda. Od južnih elemenata spomenimo fosile pantere. Nađeni su i ostaci suroga orla te velikog tetrijeba, malog tetrijeba i običnog dabra.

Na Medvednici je u davnoj prošlosti obitavao i medvjed, a u prilog tomu svjedoči i ime gore Medvednice kao i imena potoka Medveščaka, pa Medvedgrad i Medvedski breg kod Čučerja.

Mnoge vrste životinja znatno su prorijeđene, na primjer kune i divlje mačke su rijetke, dok je vidra, koja je nekada nastanjivala potoke, nestala iz biotipa Medvednice.

Širenjem prigradskih područja Zagreba, naselja i komunikacija, znatno su promijenjeni biotopi na Medvednici.

Mnogih vrsta koje su nekada ovdje obitavale, više nema.

Godine 1883. ubijen je kod Stubice posljednji ris.

Godine 1916. odstrijeljen je posljednji tetrijeb na Medvednici.

U fauni Medvednice kukci su zastupljeni velikim brojem vrsta.

Od zaštićenih vrsta leptira susrećemo prugasto jedarce, lastin rep, veliku preljevnicu, malu ili crvenu preljevnicu te veliku ledenu pticu.

Od vodozemaca spomenimo planinskog vodenjaka kao i velikog vodenjaka. Na vlažnim i sjenovitim mjestima biva pjegavi daždevnjak. U lokvama čest je žuti mukač. Spomenimo i zaštićene vrste bezrepaca - običnu gubavicu i zelenu gubavicu, zatim rumenu žabu, smeđu hrženicu i zelenu žabu. U vlažnom grmlju naći ćemo i običnu gatalinku.

Od gmazova na Medvednici žive neki gušteri i zmije. Od guštera spomenimo zaštićene vrste zelembaća i s1jepka. Česta je i zidna gušterica. Zmije su zastupljene ovim vrstama: na vlažnim potočnim livadama (Ponikve) obitava bjelouška te kockasta vodenjača, koja je veoma rijetka.
U svijetlim šumama nalazimo sve vrste zmija osim nekih otrovnica koje su zaštićene zakonom, a česta je obična bjelica. Od otrovnica na sunčanim kamenitim mjestima te grmljem zaraslim pećinama naći ćemo i najotrovniju europsku zmiju poskoka.

Ptice na Medvednici raspoređene su i vezane na pojedine šumske biotipe. Ornitofauna se mijenja s visinom. Najčešće susrećemo običnog brgljeza, plavetnu sjenicu, dugorepu sjenicu te sivu muharicu, malog djetla, zlatnu vugu, batokljunog trešnjara, malog slavuja, gorsku plisku, vranu, gavrana, škanjca mišara, crnu žunu, jelovu sjenicu, grmušu crnoglavu, vodenog kosa...

Od zvijeri spomenimo našu najmanju zvijer običnu lasicu. Velika lasica neobično je rijetka. Rijetke su nadalje i kune: kuna zlatica i kuna bjelica. Jazavac je rasprostranjen uz poljoprivredne površine i rubove šume. Lisica je zastupljena u većem broju, dok je divlja mačka rijetka. Srna je rasprostranjena na cijeloj Medvednici i na rubovima šuma i šikara. Divlja svinja obitava pretežno u zapadnom dijelu Medvednice. Na čistinama uz rubove šuma i šumaraka na obroncima Medvednice susrećemo i običnog zeca.