Amazona; rijeka i prašuma

Od Anda do Atlantskog oceana na mojoj se geografskoj karti proteže jedno zeleno područje ispresjecano brojnim plavim prugama i središnjom širokom plavom crtom. To predstavlja Amazonu, njene pritoke i prašumu oko nje. Dok tako buljim u kartu na svom stolu, prolaze mi kroz glavu bezbrojne zadivljujuće brojke i činjenice vezane uz to tajnovito i zadivljujuće prašumsko i vodeno carstvo.

Velika mi je želja neke od tih brojeva i podataka podijeliti s vama.

AMAZONA, rijeka nad rijekama, duga je 6280 km (neki tvrde i preko 6700 km) i iza Nila druga je svjetska rijeka po dužini. Zato joj po širini nema premca. U svojem donjem toku ima prosječnu širinu od 50 km, tako da ukoliko se nalazite na njenoj sredini, ne možete vidjeti obalu. Na ušću u Atlantski ocean širina joj prelazi 250 km, što znači da je široka poput našeg Jadranskog mora. Nije loše za rijeku koja počinje kao jedno obično jezerce u Andama. Na istom tom ušću zamuti ocean do 300 km, a voda je slatkovodna sve do 170 km u daljinu. Ploviš oceanom, ne vidiš kopno, a ipak piješ vodu koja je oko tvoga broda. Zgodno, zar ne?

Sve to manje je čudno kada spomenemo da amazonski sliv sadrži 20 % cjelokupne svjetske zalihe slatke vode. U Amazonu utječe više od 200 rijeka, od kojih njih 11 dužih od 1600 km, a neke su duže i od 3000 km. Sve te rijeke prepune su svakojakih poznatih i nepoznatih prirodnih ljepota, slapova i tajnovitih mjesta. Između ostalog, razlikuju se i po boji svojih voda.

Amazona

Tako imamo:

• BIJELU VODU, koja je bijela od gline koju vode otope spuštajući se s Anda.
• BISTRU VODU, koja je prozirna jer dolazi s područja Brazilskog visočja koje je tvrdo i stjenovito.
• CRNU VODU, koja je crna zbog ostataka bilja u vodi. Rijeke crnih voda su gotovo bez života, pa ih Indijanci koji žive uz njih zovu još i GLADNE VODE. Najpoznatija rijeka crnih voda je Rio Negro, kojoj i samo ime sadrži crnu boju (Rio Negro u prijevodu znači crna rijeka).

Amazonska prašuma

AMAZONSKA PRAŠUMA, šuma nad šumama, pokriva područje 40% cijele Južne Amerike. Prolazi teritorijama Brazila, Gvajane, Venezuele, Kolumbije, Perua, Bolivije, Ekvadora i Surinama i kada bi taj prostor bila jedna država, bila bi deveta po veličini. Istodobno sadrži 25% svih šuma na svijetu.

To je čarobno, vlažno i tamno mjesto bez godišnjih doba. Postoje samo vlažna i manje vlažna razdoblja. Dan najčešće počinje vedro i sunčano, oko podneva stvaraju se oblaci iz kojih se poslije podne izliju litre i litre kiše i izleti stotine i stotine munja i gromova.

Ta je prašuma jedan veliki stroj koji stalno radi za sve nas. Jedan je od najvećih proizvođača kisika na majčici zemlji. Stoga zabrinjava veliko uništavanje njenih šumskih prostranstava. Dok čitate ovaj članak, uništit će se područje prašume veličine 150 nogometnih igrališta.

Strašno! Neodgovorno! Okrutno!

Ni sva nastojanja milijuna ljubitelja prirode predvođenih velikim umjetnikom Stingom nisu uspjela usporiti uništavanje. Uključite se i vi u zaštitu. Što nas je više, to smo jači.

Dosta o uništavanju. Napišimo nešto o životu koji u ovim šumama cvate više nego na bilo kojem mjestu na kugli zemaljskoj. Osim indijanskog stanovništva, od kojih mnogi nikada nisu došli u dodir s civilizacijom, i koji su predstavnici ljudi, živi tu 750 vrsta biljaka, 125 vrsta sisavaca, 400 vrsta ptica, 100 vrsta gmazova i 16 vrsta vodozemaca. Mnoštvo vodenih površina idealan je dom za 2500 do 3000 vrsta riba od 6650 koliko ih živi na cijelome svijetu. Ima deset puta više riba nego u cijeloj Europi.

Naravno da ne možemo nabrojiti sav prirodni svijet, no ipak možemo spomenuti neke stanovnike tih prostora. Od riba najviše se spominju pirane zbog svojih oštrih zubića i velike proždrvljivosti, ali ima tu riba dužih od tri metra i težih od 150 kg (paiche), dvodihalica koje u sušnim vremenima dišu plućima i električnih jegulja koje svojim udarom mogu onesvijestiti odraslog čovjeka. U vodama borave i kajmani (vrsta krokodila), riječni delfini i velike kornjače, a uz obale se skrivaju i vrebaju najveće i najagresivnije zmije na svijetu koje mogu narasti i preko deset metara (anakonde). Tlom vladaju jaguari, ali se čak i oni sklanjaju s puta sitnim vatrenim mravima koji u svojim pohodima uništavaju sve živo na putu. S okolnih grana dopire kreštanje ara i ostalih šarenih papiga i ptica, a kolibrići svojim brzim zamasima minijaturnih krila stvaraju vrtloge u zraku. Tapiri se probijaju kroz gustiš, a mravojedi traže mravinjake u kojima ne borave vatreni mravi. Šišmiši u grozdovima vise u dubokoj sjeni drveća i ima ih svih vrsta i veličina. Jedni se hrane cvjetnim peludom, drugi voćem, treći kukcima, a oni najkrupniji glodavcima i pticama. Jedna vrsta šišmiša hrani se ribama. Za one koji napadaju ljude još nismo čuli, ali tko zna.

O ostalim stanovnicima prašuma i voda Amazone nekom drugom prilikom.

Teško je završiti ovakvu priču bez spominjanja prirode kao najvećeg umjetnika i čarobnjaka. Mašta i snovi teško su mogli stvoriti ljepše i tajnovitije mjesto. Možemo se samo nadati da ljudska površnost i pohlepa neće nadvladati one ljepše ljudske osobine, smisao za ljubav i ljepotu i da taj raj na zemlji neće progutati traktori i bageri.