Ograda (prezentacija)

Jednom bješe dječak sa veoma lošom naravi. Njegov otac mu je dao vreću punu čavala i rekao mu je da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, da zakuca jedan čavao u ogradu. Prvoga dana dječak je zakucao 37 (ili čak i više) čavala na ogradu. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci on je naučio kontrolirati svoj bijes i broj ukucanih čavala se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu.

I tako je došao dan, da tijekom cijelog dana nije pobjesnio. Rekao je to svom ocu, a otac mu je odgovorio da svakoga dana kada uspije kontrolirati svoje ponašanje, da iz ograde iščupa po jedan čavao.
Dani su prolazili i jednoga dana dječak je bio u stanju kazati svom ocu da je počupao sve čavle. Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde. Otac je rekao: " Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikad neće biti ista. Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao sto su ove rupe u ogradi. Možeš čovjeka ubosti nožem i izvući nož i poslije toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju."  Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička.

Prijatelji su zaista vrlo rijetki dragulji, oni čine da se smiješiš, ohrabruju te da uspiješ u nečemu, oni su spremni da te saslušaju, da podijele tvoj bol, imaju lijepe riječi za tebe i uvijek im je srce otvoreno za tebe.

Molim te oprosti mi ako sam ikada napravio rupu na tvojoj ogradi!