Mi u Vukovaru, Vukovar u nama
18.11. Dan sjećanja na Vukovar
OŠ Brezovica posjetila je Vukovar i Ovčaru
Osvrt učenika
Krenuli smo veselo prema Vukovaru. Kad sam tamo stigao, postao sam potišten. Svi su nas pripremili na ono što nas tamo čeka i što ćemo vidjeti. Sad smo to i doživjeli. Vidio sam puno uništenih kuća bez krovova i prozora, puno rupa po zidovima od metaka i granata. Mnogo ljudi moralo je otići iz svojih kuća spašavajući svoje živote. Mnogo je roditelja ostalo bez svojih najmilijih, puno je djece ostalo bez očeva, majki, djedova i baka.
Zašto je toliko ljudi moralo poginuti? Stoga da bi mi danas mogli živjeti u slobodnoj Hrvatskoj. Mi, djeca iz Brezovice, kod velikog križa zapalili samo svijeće za sve poginule branitelje. Vukovar se polako obnavlja. Grade se nove kuće, nove zgrade da bi se ljudi polako vratili u rodni kraj.
— Vladimir
Vukovar je razrušen, ali se pomalo obnavlja. Razmišljam kako mi je lijepo vratiti se u moj Zagreb, pun svjetla i života.
— Mirela
Došao je dan kad smo trebali krenuti u Vukovar. Bio sam nestrpljiv, hvatala me trema. Kako ću doživjeti susret sa tim gradom gdje su pale najveće žrtve ovog rata. Putovali smo vlakom do Vinkovaca. Tu nas je preuzeo autobus kojim smo obišli Vukovar i okolna mjesta. Promatrao sam te razrušene zgrade i kuće. U mojoj glavi počela se razvijati slika kako je bilo u vrijeme rata. Kolone starih ljudi, djeca u strahu, izmučeni mladići i napaćene žene, bezbroj žrtava ovoga rata. To je teško zamišljati. Kako je našim srcima bilo teško, tako je i nebo bilo žalosno. A opet, kad vidim obnovljene kuće, znam da se život opet vraća u krvavi Vukovar.
— Josip
Vukovar je smješten na desnoj obali Dunava. Još i danas ponosno stoji iako je teško stradao u Domovinskom ratu. Bio je na meti neprijateljske vojske. Usprkos jakoj obrani pao je 18. studenog 1991. godine. Danas, četrnaest godina poslije, i dalje ponosno stoji i polako se diže iz pepela. Njegovi stanovnici raseljeni posvuda vraćaju se svome gradu i ponovno grade svoje domove. Život u Vukovaru, gradu heroju, teče dalje i opet će biti kao nekada. Opet će osmjeh krasiti lica njegovih građana jer poslije svake oluje dolazi sunce.
— Tomislav
Vukovar je bio lijepi grad, ali sada je porušen. Neprijatelj ga je srušio. Mnogi su ratnici poginuli u Domovinskom ratu. Roditelji sub ostali bez svojih sinova, djeca bez očeva. Ti ljudi dali su svoj život da nama bude bolje. Ponekad se i ja sjetima da je moj tata bio u ratu za slobodnu Republiku Hrvatsku. Moj se tata vratio kući živ i zdrav. Hvala Bogu.Vukovar danas mnogo bolje izgleda. Neke zgrade su popravljene, druge su nanovo izgrađene. Obnovljene su ceste. Život se polako vraća u Vukovar. Nikada više neće živjeti starim životom kakav je bio prije rata.
— Luka
Vukovar je nakada bio lijepi hrvatski grad na obali rijeke Dunav. Na žalost, od te ljepote nije ostalo ništa jer Vukovar je grad koji je najviše stradao u Domovinskom ratu. Strašno je vidjeti kako izgledaju te ruševine. Mnogi su ljudi morali napustiti svoj dom i otići u nepoznato. Sada se Vukovar iznova obnavlja, ali nikad neće biti isti kao prije. Mogu se napraviti nove, ljepše i veće kuće, ali ljudi nikad neće zaboraviti taj strašni rat koji su proživjeli.
— Anamarija
1991. godine počeo je u Hrvatskoj Domovinski rat. U tom ratu razoren je prelijepi grad Vukovar. U njemu je poginulo mnogo obitelji. Jugoslavenska vojska uništavala je sve što je mogla: crkve, zgrade, škole i umjetnine. Siniša Glavašević, poznati novinar, ostao je braneći Vukovar do kraja i tamo je nažalost poginuo. Vukovar je poznat i po Vučedolskoj golubici. Ona je pronađena u Vučedolu pokraj Vukovara, na nalazištu prastanovnika koji su tamo živjeli 2000 godina prije Krista. Danas je ona simbol grada Vukovara i simbol mira.Vukovar je ostao grad ruševina. Sad, nakon rata, počeo se opet podizati tj. obnavljati. Počeo je živjeti život ljudi povratnika. Vukovar ide naprijed pun života i ljubavi svojih stanovnika, ali nikako ne zaboravljajući prošlost i žrtve. Zahvalan je njima za svoj opstanak.
— Anamari
